chovek: -nema nista od ljubavi ako nemas
jake argumente.recimo impresivan materijalni
status.nedostatak tog statusa samu ljubav
zamrzne.nekako se to zensko srce voljno
prepusti hibernaciji.sve tako do nadanog
i nadasve opravdano ocekivanog svog
*proleca*!
-
ne mislim!samo sto recimo,
ti ne mislis kako izgelda kada ti distribicija
sece sruju ili telekom iskopca telefon.
ujedno ne dozvoljavaju da strane firme
sklope ugovor sa tobom o snabdevanju
ili pruzanju usluga.sto ne znas kako izgleda
kilogram jabuka koje kostaju 2oo din a plate
nema.jedino sto su plate dostupne uglavnom
budzetskim radnicima a ostali se snalaze.
zato i nema vise proseka za privredu i
vanprivredu,jer privrede skoro da nema.
ono ti,nije nista tebi licno,ti si samo pitala!
tada je ljubav de_lux luksuz,opstanak je
glavno pitanje!takvih ovde verovatno nema,
ali postoje. mozda nenadano banu tamo
gde ih niko ne ocekuje!
Eh, znam da chovek nije diskutovao sa mnom, i znam da je nekulturno mešati se u tudje razgovore, ali...
Moram.
Sasvim dobro znam kako je kada ti iseku i struju i gas i telefon, i to u sred zime. Ili kako izgleda danima jesti krompir na 101 način. Ili... pa, tzv. srednja klasa u Srbiji, danas... sve je jasno...
Ipak!
Beogradjanka sam. I moji roditelji. I njihovi roditelji. Imala i veze i vezice. I jednu ozbiljnu vezu. Sa Beogradjanima.
Nikada nisam birala novčanik, auto... ili bilo šta materijalno. Birala sam čoveka! Ličnost!
Sada sam udata za Smederevca i živim u Smederevu. Kada sam ga upoznala, bio je radnik u proizvodnji. I kada sam se udala za njega bio je radnik u proizvodnji. Sada je šef proizvodnje, ali to ima veze samo sa njegovom upornošću i njegovim radom, i ni sa čim više.
Živimo kao "srednja klasa". Prevedeno, to bi otprilike značilo - seci uši, krpi d..e.
Kao da nisam mogla da izaberem nekoga sa "jakim argumentima, recimo impresivnim materijalnim statusom", kako Chovek reče... teorijski - da, mogla sam. A šta će mi takav život?
Kako Nebojša reče, ni na filmu nemaš sve, a kamoli u rl.
Nikada mi niko nije platio kafu, piće, sok... nikada mi niko ništa nije poklonio, a ako je i pokušao, nisam primila. Misleći na partnera, naravno. Uvek sam sama sebi plaćala. Ako nisam imala da platim, ostajala sam kod kuće. Prosto.
Elem, da se vratim na temu.
Ne znam šta je ljubav. Znam da nije "samo". Znam i to da sam svojim životom, konačno, zadovoljna. Znam da živim sa čovekom koji mi 100% odgovara, u svakom pogledu. I znam da ne bih menjala ni njega ni život koji vodim, ni za sve novčanike i lepe materijalne stvari na ovom svetu!!!
Ne znam kako ćemo platiti struju i telefon, ne znam šta ću i od čega sutra skuvati, ne znam kako ćemo do plate... ali znam da u tome uživam... jer imam
sve!!!!
Ko razumeo, razumeo.
I da, ne trpajte sve u isti koš, ima nas kojima je život bitniji od mrtvih stvari....