mike-leo: ljubav neodoljivo podseca na madjionicarski trik za malu decu da im rasiri zenice i ostavi ih bez daha.
....i sad, odrasti ili ne odrasti....
a helena, ledeni, da mi objasni sta je bazicna privlacnost.
...retko, do nikako, ne postujem na temi copy-paste
tako da cu inspiraciju za ovu temu, postaviti ovde...
Ljubav je samo - droga
M. KRALJ, 22.02.2006 18:56:16 Ocena: -.-- (Glasova: 0) Komentara: 0
KLECAJU vam kolena, osećate "leptiriće u stomaku", crvenite kao bulka, znoje vam se dlanovi, srce vam "preskače", ne možete da jedete i spavate... Niste bolesni - zaljubljeni ste. Ovo osećanje poznato je svim ljudima, bez obzira na rasu, pol, godište, stepen obrazovanja, poreklo. Zbog ljubavi su se vodili ratovi, podizali se hramovi, pisali romani, drame, pesme (prva ljubavna pesma napisana je pre 4.000 godina).
Ona je stvorila mitove i legende, ali nauka se do sada uglavnom bavila uticajem ljubavi na gene, hormone, neurone... Tek na početku trećeg milenijuma istraživači su se upustili u izučavanje procesa u mozgu koji se dešavaju kada "gubimo glavu zbog voljene osobe".
U istraživanje misterije ljubavi upustili su se američki antropolog Helen Fišer (autor knjige "Zašto volimo"), profesor psihologije Art Aron, sa Stoni Bruk univerziteta (Njujork) i profesor neurologije Lusi Braun, sa
Medicinskog koledža Albert Ajnštajn (Njujork). Da bi napravili eksperiment iz kojeg je nastala studija nedavno objavljena u američkom "Neuropsihološkom žurnalu" bili su im potrebni dobrovoljci. Izabrali su sedamnaestoro do ušiju zaljubljenih. U proseku "zamorci" su bili zaljubljeni po sedam meseci i po sopstvenom priznanju provodili 80 odsto budnog stanja razmišljajući o voljenoj osobi.
Jedan deo ogleda odnosio se na upitnik koji su popunjavali. Među mnogobrojnim pitanjima bilo je i: "Da li biste umrli umesto svoje ljubavi?" Naučnici su bili iznenađeni da su svi ispitanici, bez oklevanja, odgovorili pozitivno. Ali, ovo nije bilo ni jedino, ni najveće iznenađenje. Kada su na aparatima posmatrali rad zaljubljenog mozga, dok su ispitanici gledali neutralne fotografije svojih izabranika, uočili su da je reagovao onaj deo centralnog nervnog sistema koji se vezuje za zadovoljstvo i nagrade. Ljubav je na mozak delovala kao svaka druga nagrada, ništa složenije i uzvišenije nego što na njega deluju čokolada, novac ili droga kod zavisnika. Preciznije, odreagovao je isti deo mozga koji se aktivira i kada zavisnik od kokaina "ušmrkne" beli prah. - Bili smo u prilici da zavirimo u mozak ljudi koji su bili budni, koji su ležali i promatrali slike svojih ljubljenih -objašnjava eksperiment dr Lusi Braun. - Merili smo im dotok krvi u mozak, ispitivali metabolizam, rad neurona u mozgu, posmatrali na koje delove mozga posebno ima efekat kada vide ne bilo koje lice nego lice svojih voljenih.
Namera doktorke Braun bila je da, kako kaže, proveri da li je ljubav fundamentalna emocija, poput, recimo, straha. Ali umesto toga njen tim je otkrio da su delovi mozga koje je stimulisao ovaj eksperiment, upravo oni koji reaguju na nagradu i motivaciju, odnosno isti onaj sistem neurona koji je u ranim fazama evolucije bio aktivan kada su ljudi zadovoljavali svoje potrebe za vodom ili hranom. Naša potreba za voljenom osobom tako je vrlo slična sa potrebom da utolimo glad ili žeđ.
- Romantična ljubav nije samo emocija, nego bazična privlačnost, jača od seksualne privlačnosti - objašnjava antropolog Helen Fišer.
PRIVILEGIJA
PREMA istraživanjima koje je radila Helen Fišer, romantična ljubav nije samo pubertetska privilegija. Ona navodi primer osmogodišnjaka koji je savršeno precizno opisao svoja osećanja prema osmogodišnjoj devojčici, koja se nisu mnogo razlikovala od opisa koji su dali njeni ispitanici već zašli u sedmu, pa i osmu deceniju života.