Romance Cafe forums

Bravo!
Zaista prelepi stihovi!
Stigao je moj omiljeni pesnik!
Lepa ti noć, Jesenjine, pozdrav od Isidore Dankan.

Na rubu moje usne

Nema te više u mom kalendaru,
nema te ni u jednom novom danu,
nema te ni u najmanjem džepu kaputa
što oblačim ga.

Nema te ni u mome adresaru,
nema te ni u jednom novom danu,
nema te ni u najmanjem džepu kaputa
sto oblačim ga.

Ref.
Kroz moje grešno srce
severni vetar duva,
ne spominjem ti ime
tišinu večnu čuvam.
Nema te, ne, na rubu moje usne.

Kroz moje grešno srce
protiče reka suza,
zabranjujem ti ime, zato zaboravi me.
Nema te, ne, na rubu moje usne.

Moby Dick

SA DRUGE STRANE JASTUKA

By čika Bajaga


ljubim te i pokrivam krilima plavog goluba
sanjivu te ostavljam u hodnicima secanja
sa druge strane, sa druge strane jastuka

saljem ti tajne poruke dahom nocnih vetrova
a ne znam da li prolaze pored rajskh vrtova
sa druge strane jastuka

jos zelim da ti poklonim listove divljeg kestena
jos jednom da te zastitim dok te magla zaklanja
sa druge strane jastuka...

Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio... Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka...

Al' ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom doku...
Ti si tamo bila... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek mog osmeha ječi...
Kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promačena vrsta... Samo retki nađu retke...
Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu plahu...
Ti si tamo bila... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
Silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da stremim...
Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?

Znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bila svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

Snio sam noćas nikad prežaljenu stvar
Mog drvenog konjića
Kanap i zvuk točkića...
Vrbice zvon...
Za mnom verni Sančo moj
U pohodu na Nespokoj...

Snio sam još i svoju prvu tamburu...
Kako k'o noćna dama
Iz južnog Amsterdama
Iz izloga mene klinca zavodi...
Na smrtne grehe navodi...

'Di je to drvo raslo, od kog' je tesana?
Da l' se pod njime neko nekada ljubio?
Otkud' u njemu izvor svih mojih pesama?
Da l' je to znao onaj ko ga je dubio?

'Di je to drvo raslo, vrh kojih bregova?
Da l' nas je ista kiša mladjane zalila?
Ko mu je grane kres'o, mati ga njegova?
čija je ruka lišće s jeseni palila... da znam?

Snio sam, onda, krevet, sav u čipkama...
Obesnu igru vatre
Sklopljene šalukatre...
Na uzglavlju ruža u intarziji
Pod kojom smo se mazili...

Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan...
Novembar, izmaglica...
I kvartet dragih lica...
Maleni čun na sred luke pokisle
Da me u večnost otisne...

'Di je to drvo raslo, spram kojih vetrova?
Da l' je pod njime neko za nekim žalio?
Što ga je grom obiš'o, mati ga Petrova?
Ko je u šake pljun'o, pa ga strovalio?

Jedina, moja mila, što si me budila?
Bio sam tako blizu naličja vremena...
Taji se jedno drvo u mojim grudima...
Gde li će nešto nići iz toga semena...
...da znam?

Trenutno

Reci kak' se zoves ti
I otkud ti snaga
Da me možeš povesti
Gore s moga dna.
Oci su ti crvene
Ruka ti je blaga
Kao da su stvorene
Da ih ljubim ja.
Al' pred vratima skvadra ponovo rola.

***

Dok vani glazba svira
Pitat ćeš me tiho, znaš li gdje si
Ne mogu do glasa, ti mi reci ...
Pokaži mi usne, budi tko si
Ono što nas plaši, to su djav'li od papira
Tvoja me ruka dira ...

***
Ali da otkrijemo sjaj sto dodir nosi
Moraćemo sresti dan kad bude više mira
Jer na vratima stoji skvadra i urla ...
***

Podjimo na selo, podjimo na selo
Tamo jos ima mira.


Haustor

pa kad smo kod Rundeka...



ja zelim
tako smijesno malo
u par njenih osmijeha
sve bi stalo
samo nemoj reci
da zelim sve
bez tebe
sve je tako prazno
osjecam snazno
da sve je lazno
ostani sa mnom
ja trebam te

KUD GOD DA KRENEM
JA NOSIM NOC U OCIMA
KUD GOD DA KRENEM
JA IMAM LED U GRUDIMA


da,da

ZABORAVI
Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,

I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,....pokusaj...zaboravi!

I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.

Sherbedzija

Zaboravit ću sve

To je bilo zadnji put, nismo više zajedno
zadnji put usne sam ti ljubio
Ako me ikada poželis il` se u suzama probudiš
ne zovi me znaš da je gotovo

Zaboravit ću sve, sve što bilo je
kao da te nikad nisam volio
Zaboravit ću sve, sve što bilo je
zadnji put usne sam ti ljubio

Prosle su četri godine, samo su slike ostale
ne znam kako, al’ boje su nestale
Nisam te dugo vidio kažu da si se promijenila
kosu pustila i nestala

Fit

Kad zadnju brazdu zaorem, po tragu senke rodine...
Procvaće zimske ružice po prvi put te godine...
Naić'e studen atarom kao regiment oklopni
I biću samo mirna vlat, kad okopni...

Ja nemam nigdi nikoga... Al moja priča prosta je:
Štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje...
I nisam kadar švindlati, za sobom skele paliti...
Da silom steknem nekog kom ću faliti...

Obećo sam da te neću pominjati...
Bogarati i sudbinu proklinjati...
U varoš se preseliti, orcati i veseliti...
Obećo sam srca teška, obećo sam... Al.. jebešga...

Kad zadnji čokot zagrnem pod skute Svetog Damjana...
U bokal bistre plemenke zapašće trunka tamjana...
Strahovi mladi umiru... Priču sam kraju priveo...
Još onda kada sam i njih nadživeo...

Obećo sam da ću makar za beštiju...
Da ću naći lepšu, bolju i veštiju...
Nemeškinju, gospodičnu... Ni po čemu tebi sličnu...
Obećo sam srca teška... Obećo sam... Al... jebešga...

I utom pašće i zadnji sneg... Preko svih prvih snegova...
A perce anđela je teg spram svih zemaljskih tegova...
Spreman je Onaj varati... Olovni kantar skovati...
Al danas više ne bih trebo psovati...

...Rat je, kao pijan svat, prošao poljem,
Šenlučio celu noć
Kaleći bes na ranom žitu i tek niklom bostanu
Zašto? Ne pitaj se, jer tako je bolje
I Bog je pristao na to...
Ratovi prolaze, a ljudi, eto, ipak ostanu..
Za zlo sam teški laik, no to je stara priča
Znaš već: Bila jednom dva brata ... i to..
Kad' sklopim taj mozaik, ostane mi kamičak
I, to smo, izgleda, mi...
...................................................

Žad na reci tamni čim se sumrak zgusne
Dunav je pred zoru prek
Plaše te aveti što maglom brode teškim skelama
Ne, strah nije pravi ruž za tvoje usne
Reši ga se jednom zauvek
I veruj zvezdi koja zraku tvog života prelama...
Nije to prva neman što preti dahom vatre, ne..
Ali ljubav je vitez
Arhanđel s' mačem spreman da i tu alu satre, da...
I samo čeka tvoj znak!

Ma, hitni papuče u vis, žalosna Panonska vilo
Za tvoje dugme sedefno ja noćas kraljevstvo dajem
I lupni daire o bok, ramena pospi aprilom
Pa ponizi ovaj mrak tim svojim lucidnim sjajem i
Zaigraj, bosa i prkosna...
Dok iznad Novog Sada đavo pali svoja kandila...