022....
Kazes ti prija...zvuci tako...
Prijati, kako to distancirano i estetski nezainteresovano zvuci!
E pa moram nekoliko meni dragih nijansi izreci,pre svega
Meni je
fino mnoooogo vise nego odlicno
(jer fino je lagano,tiho,mirno,sa nagovestajem...
a odlicno je uvek fantasticno,uvek napregnuto,bucno)
Meni je
prija nesto kao osnovni postulat u osecanju
Meni je
prija bas citav svet ugodjaja,impulsa
(jer
prija je kada sedis u lagodno,osuncano popodne,uz limunadu i osecas damare zivota,kako teku,sporo,ali ravnomerno sekund po sekund i uzivas/
prija ti jer ih pamtis, dozivljavas,upijas,kazes svestan sam da je zivot moja tvorevina...osecas da
prija sto ti krvotok naslucuje adrenalin...da
prija sto zraci padaju bas tako na njene oci...da volis zvuke,zagor...da
prija kada cujes glas koji sapuce,poluglasno a moze i da vristi...hej ti ljubim te...da mozes da kleknes i priznas sve moje voli sve tvoje...
prija jer te bas briga da li neko gleda ili cuje...)
Meni je
valer vazniji od boje
(jer
prijaju boje, svi smo mi neka osnovna boja,a nijanse osecaju,vide,prepoznaju,dozivljavaju retki)
E da li zato mozda drugacije dozivljavamo prija i milovati dusom,uzivati i maziti pogledom,mastati i voditi ljubav, sanjariti i trositi,krsiti,lomiti vreme i prostor...
Ovde smo samo sada i danas nam prija,jer mozemo naci one niti koje nam prijaju u ljudima,u danima,u zivotu...
I uvek sve prija iznova,samo danas,samo sada
i zato mi prijaju svi trenuci,koji se urezuju u moje secanje
i svi dogadjai koje vidim,njuskam,osecam,dodirujem...