#1: 2006-12-27 21:22
Mesta koja ostavise traga u nama
Da li secate i posecujete ona mesta na kojima provodiste lepe trenutke sa nekom dragom osobom koja sad nije vise sa vama(ili mozda jeste.)
Ne secam se bas koji mesec bese ali bi nesto prohladno.Spustajuci se niz onu strmu kaldrmastu ulicu zastadoh da jos jednom pogledam ona blistava svetla preko Dunava koja ukazase na veliki grad preko puta.
Pregrst svetlucavih reklama i automobilskih farova dadose neku toplinu gradu.Dunav ostade pust,nema cak ni onih vrednih remorkera koji gurase teske velike barze.Kejom uzurbano prodje poneki slucajni prolaznik
koji nestaje u izmaglici jureci za nekim svojim mislima.Poslednji ostatci snega otapase se sa visokih krovova praveci sitne barice a prohladno nedeljno zimsko vece uvuce sve u kucu.
Povucen prizorom koji se ukaza ispred mene izbih pravo do vrata stare trosne kuce u kojoj se nalazio onaj jazz klub u koji sam nekada cesto svracao.
Na vratima za trenutak pomislih da ces mozda i TI biti tu.Razbih sve sumnje i prodjoh do jednog stola u uglu.Prazan je.Smestih se lagano i prvog koga primetih bese jedan gospodin srednjih godina u sivom mantilu koji iz dzepa izvadi lulu.Sibica bljesnu i za tren cela prostorija ispuni se onim teskim mirisom duvana iz lule.
Osvrnuh se oko sebe,stara pec na drva zamenjena je novim modernim kaminom u kome se rasplamsavala tiha vatrica.Zvuci Elle Fitzgerald rasuse se po celom mestu.Sve se idealno poklopi za ispijanje jedne kafe sa mlekom koju porucih.
Odmah se setih se onog trenutka kada prvi put dodjosmo zajedno.Slika se pojavi pred ocima kao da je ziva.Trio je svirao neke ritmicne zvuke jazza a masa se blago zahuktavala.Drzeci se za ruke probijasmo se kroz guzvu do onog sanka koji obasjavase osam starinskih lustera.Narucismo prvo pice i stopismo se sa masom.Pricali smo i drzali se zajedno.Kako je vreme odmicalo prepustasmo se ritmu muzike.
Bese to jedna od noci koja ukazivase na sustu suprotnost onog sto je sad bilo.Smeh i radost zameni pasivno vece sa harmonicnim zvucima Billy Holliday.Pozutela slika Samjuela Adamsa ostade da visi na istom mestu.Od tebe ostade samo slika koje se i danas rado setim.Stari pianino nepomicno stoji i dalje u istom cosku cekajuci da se neki novi trio poigra sa njegovim dirkama.
Izadjoh na onu poluzamracenu ulicu u kojoj bese tek toliko svetlosti da se moja sena stidno pojavi sa strane.Iza ledja zacuh neke korake koji mi se ucinise poznatim.Okrenuh se pomisleci da si TI,ali videh neku nepoznatu devojku koja ulazi unutra.
Odmahnuh rukom a neki novi ljudi pocese dolaziti na to mesto a ja ga se ipak rado setim i ponekad svartim.
Updated 1 time(s), Last update
(pompej)
2006-12-27 21:24
pompej is no longer member of Romance Cafe