Paaaaaaaa sad ovako : ima sela i sela. I predstava o selu...
Najiskrenije : da vidim sebe na duzi period tamo u nekoj idilicnoj kucici Bogu iza nogu sa dvoristem i kokoskama - no way! Gradsko dete skroUz naskroUz - i poprilicno sam sigurna da cu to ostati. Metropola nije neophodna - ali grad, gradic, predgradje u svakom slucaju gde god da budem. Mogucnost da sam sad tu, a za sat vremena negde gde zivot "vri".
Prednost? Hmmm...stvar licnog "dozivljavanja" okoline, gradskog anonimiteta, povlacenje u sebe dok "zuji" sve i svako oko tebe, shvatanje i pojmovanje "mira", "komfora" i jos kojesta...
Setim se tako da sam jedne davne 2000. godine bila 2 dana negde u Bosni bukvalno Bogu iza nogu medju nekim brdima i sumama dostupno samo nekim konjem ili kamilom. Asfalt pojma nema na vidiku, nego ostavis auto pa pesacis 2 km do kuce. Prvi komsija kilometar udaljen - e tu noc kad nisam umrla od strahovite tisine, necu nikada. Samo cujes pticice i neke zivotinjske glasove - nigde zive duse! Jeste to sve preko dana idilicno kO u nekom turistickom prospektu "back to the nature", ali mene je oblivao ledeni znoj. Niti ima telefon, niti ima mobilne mreze - totalno odsecena od sveta. Prosto da covek pozeli da nestane. Svaka Vam cast dragi ljudi, ali ja tu ne bi prezivela ni mesec dana...Mada je tacnije : ja tu ne bi zelela da prezivim ni mesec dana.
