Romance Cafe forums

Greenisgoodforeyes
#6: (01.07.2006. 16:18 )
Mali ili veliki?
Kada sam bila klinka i krenem sa mojim tatom na pijacu, Slavko se na svakih 20 metara javi ponekom, stane da popriča, pozdravi se. Da se zna, Slavko uopšte nije pričljiv tip. A poznaje toliko ljudi. Mada moja mama kaže da je u doba kada su išli u "Crnu macu", i kada je i u Zemunu bio korzo, moj ćale bio jedna od glavnih faca... Idem ja tako sa njim, ponosna jer znam da je lep , i pomislim (e ko je sada tu mislio, ja kao ja matora ili ona klinka što je Slavka držala za ruku, poremetiše mi se vremena pripovedanja, jebi ga ), znam, jesi bio, jesi i sada...

I ondaK stignemo na pijacu, a tamo zemunski alasi izneli šarane... i štuke... i deverike... i kečige... i tolstolobik (u je, je l' bilo tolstolobika u tom mezozoiku )... i babuške... i smuđ... i jegulje... i sve ostalu divljač ... i ćale opet zna sve. I ja pitam: "tata, ko je ovo?". A on kaže da je to neki koji je kao obećao da će doći da napravi riblju paštetu, pa nikako da uradi to. Mom ćaletu takođe treba 34 godine dok se nečeg seti, nije ni čudo što su mu drugari takvi. O tome kakva mu je najstarija ćerka, o tome neću da pričam .

Ma ovo nije priča o mom tati, ovo je priča o

Zemunu.

O onom Zemunu i njegovim ulicama o kojima Manja misli a ja o njima razglabam. O parku, "Delčevu", Zemunskoj gimnaziji, o "Veneciji", o Gardošu i njegovoj kaldrmi, o crkvi svetog Nikole, najlepšoj (a tek što popa ima dvorište), o ulicama onim ušorenim. O "Crnoj maci", prvom najboljem pravom pabu u gradu (kada je pab postao biblioteka, pričala mi moja sestra, ona tamo radi, pa je priča iz prve ruke; pričala mi da je neki Ciga koji je pravio police kukao nešto kao "E Maco, Maco, šta si dočekala, nekada su ovde igrale gole žene, a sad će da stoje knjige"). I o jednoj pivnici blilzu pijace, tamo gde radi neko koga, čini mi se, poznajem oduvek. I volim. I o stadionu "Zemuna" i predivnim bombonicama upakovanim u neki šareni karton. O mom drugu Banetu...

O tome kako ja polako, u stvari odjednom osvešćeno, postajem kao moj ćale... na svakih 20 metara neko poznat.

Onaj tip uopšte nije došao da napravi riblju paštetu.

Da je bila pisac,postala bi moj omiljeni autor!

"Kako godine odmicu, sve cesce zaticem sebe u pokusajima da otkrijem ona sredisnja, zizna mesta iz kojih moja proza izvire i u koja se, na kraju, vraca. Prica “Grad” predstavlja jedno od takvih ishodista, i u nju se moze smestiti celokupni svemir mojih prvih zemunskih prica, pogotovo onih koju su se nasle u zbirkama “Porodicno vreme” i “Opis smrti”. Kao mala slika o gubljenju nevinog sveta decastva, ona zapravo postavlja model sukoba – sukoba izmedju izmastanog i stvarnog sveta – u kojem sve te price nastaju. I mozda ne samo moje; mozda sve price nastaju kao posledica tog sukoba, posledica nemoci da se stvarni svet doslovno prekopira a da izmastani svet postane njegov izvorni deo? Sve price su, u stvari, odrazi nasih nastojanja da na to pitanje odgovorimo, kao sto su izrazi priznanja poraza da se to nikada u potpunosti ne moze uraditi.

Mimo toga, kada je danas citam, prica “Grad” me podseca na vreme kada je zemunski kej bio mnogo “divljije” mesto, pravi raj za male i velike avanturiste. I kada su na njemu postojale jasno definisane zone svetlosti i zone mraka. I kada je izgledalo da nas ne ocekuje nikakav gubitak, a da je svaki dan dar nepojmljive vrednosti.

Zato se, valjda, i pise: da se odaberu stvari o kojima se ne moze govoriti, o kojima se, u sustini, najbolje cuti. "

David Albahari
Kalgari, maj 2000.

...REKAO SAM DA DUSHA NIJE VISHE OD TELA,
I REKAO SAM DA TELO NIJE VISHE OD DUSHE,
I NISHTA, NI BOG NIJE CHOVEKU VECE OD NJEGA SAMA,
I KO GOD KORACHA I OSMINU MILJE BEZ SAOSECANJA,
NA POGREB SVOJ KORACHA, U POKROV SVOJ ODEVEN,
A TI I JA I BEZ PARE U DZEPU MOZZEMO STECI STO
NAJBOLJE JE NA SVETU......



ajlavju

i kome ja sad da spremam

Little Green - Joni Mitchell
www.last.fm/music/Joni+Mitchell/_/Little+Green

Born with the moon in cancer
Choose her a name she will answer to
Call her green and the winters cannot fade her
Call her green for the children whove made her
Little green, be a gypsy dancer

He went to california
Hearing that everythings warmer there
So you write him a letter and say, her eyes are blue.
He sends you a poem and shes lost to you
Little green, hes a non-conformer

Ch0rus:

Just a little green
Like the color when the spring is born
Therell be crocuses to bring to school tomorrow
Just a little green
Like the nights when the northern lights perform
Therell be icicles and birthday clothes
And sometimes therell be sorrow

Child with a child pretending
Weary of lies you are sending home
So you sign all the papers in the family name
Youre sad and youre sorry, but youre not ashamed
Little green, have a happy ending

Chorus:

Just a little green
Like the color when the spring is born
Therell be crocuses to bring to school tomorrow
Just a little green
Like the nights when the northern lights perform
Therell be icicles and birthday clothes
And sometimes therell be sorrow

Words, dont come easy to me
How can i find a way
To make you see I love you?
Words dont come easy.
Words, dont come easy to me
This is the only way
For me to say I love you
Words dont come easy

Well i'm just a music man
Melody's so far my best friend
But my words are coming out wrong
and I - I reveal my heart to you and
hope that you believe it's true 'cause

Words, don't come easy to me
How can i find a way,To make you see i love you? words don't come easy.
This is just a simple song,That i've made for you on my own.
There's no hidden meaning you know,when I - when i say I love you honey,
Please believe i really do 'cause

Words, dont come easy to me
how can i find a way
to make you see I love you?
words dont come easy It isn't easy
Words dont come easy

Words, dont come easy to me
how can i find a way
to make you see I love you?
words dont come easy

Words, dont come easy to me
This is the only way
For me to say I love you
Words dont come easy

Ti zivis i nocas
u ovom sutonu...
a sve ostalo, tiho spava.
U hodu ovih zvezda
svrstana se krijes,
a ja te prepoznajem.

Ti zivis i nocas
u ovim zvezdama,
iako umrli se nikada ne bude,
a meni je isuvise stalo
da te opet citam
i da se kao zastava vijes.

Prepoznajem te u putanji
meteorita...toj dugi
prelepih boja.
jedan sjaj se odvaja i k'meni hita.
o, kako se radujem,
pa ipak mi suze teku
jer bices
samo tako moja.

rechenica...kao reakciJa na jednu prichu o Zeldi.....

by Dream....

".....Ne Diraj Mi Moju Suzu....Necu Ni Ja Tvoju....!"