Greenisgoodforeyes (19.02.2007. 12:40)
nesto licno
Od igara igram ruski rulet. Tihi, neprepoznatljlivi. Da se obistinilo ono nešto, ne smem da kažem šta, niko me ne bi iscelio kao što bi to on učinio. Ovako, odkrhkijihnajkrhkijirekonvalescent (čitaj, ja) koji je, bar na tren, nalikovao sebi na pomamnog, blentavog srećnog, istina, pomalo žilavo-bajatog leptira - kao da više nije tu.
Pojma nemam gde sam ja. A opet, i opet, i ponavljam opet, da se ono za šta su mi svi govorili da je nemoguće, a ja im nisam verovala (nije ni trebalo), da se to obistinilo,
nikada mi nikakvi lekovi više ne bi trebali. I ne veruju mi za ruski rulet.
Kada bi znali kako greše. *************************************
Mladen mi pre neki dan kaže: "A kad ćeš ti vamo?"
Možda i hoću, ako peska ostane.
I kaže još: "Ma ni mama te bolje ne pazi".
I nema ni pojma koliko je u pravu.
Treba mi da me čuvaju. Ne znam da li peska još ima... uopšte.