BonaFide -
... da, to kompletira sliku... ono shto znam je da je izuzetno teshko, a mozhda chak i nemoguce, biti dovoljno svestan da se nadidje lichni hendikep... postoji mnoshtvo faktora koji utichu na nezadovoljstvo pojedinca, a bilo kakav hendikep je jedna od kljuchnih... na stranu nashe sazhaljenje i prizma kroz koju posmatramo hendikepiranu osobu, kada smo uglavnom spremni da previdimo ochiglednosti, shto je negde i logichno... spremnost da kao drushtvo glorifikujemo se nazhalost odrazhava na nashe vaspitanje, i to u najochitijem od svih stereotipa - tretiraj one sa umanjenim sposobnostima kao da su jednaki... a nisu... naravno, niko nas ne uchi da raschlanimo termine jednakost i ravnopravnost, i da te osobe svakako zasluzhuju jednaka prava, ali ne i jednak tretman... jer, Chesto im se gleda kroz prste, hteli to oni ili neko drugi da priznaju, ili pak ne... to je jednostavno chinjenichno stanje...
...
pokojni pradeda, otac oCheve majke, napatvoreni Crnogorac... hajdukovao u stara vremena, pa ga Austrougari bace u kazamat, na nekom ostrvu... kakav je bio, reshi da bezhi iako je bio nikakav plivach... pucajuci za njim austrougarski strazhar ga pogodi u slepoochnicu i izbije mu oba oka, bukvalno... ipak, prezhivi, i nastavi da pliva... ugledaju ga neki ribari, po nekim prichama kada je josh bio daleko od obale, a po nekim kada je vec isplivao... kakogod, pomognu mu, iskontaktiraju njegove, i kasnije ga vrate u njegovo selo... tu ga je Chekala davno josh obecana devojka, i sa njom, vremenom, izrodi 11ro dece...
... a nije bio eXtrasens, verujte mi na rech
poenta - on je bio chovek svog vremena, na odredjeni nachin vaspitavan, sa svim prednostima i otezhavajucim okolnostima... sa jedne strane nije se predavao ni kada je sve naizgled bilo izgubljeno, ali isto tako je imao i podrshku u nekom socioloshkom smislu, od strane svoje porodice, prijatelja, chak i nepoznatih ljudi - u vreme kada je moral neshto znachio...
...
slika druga: D. Dushan... klinac iz razreda, znali smo se od prvog osnovne... u to vreme je u shkolama bila na snazi "uravnilovka" - na razrednom nivou se raspodeli po odeljenjima podjednaki broj bucmaste dece, hiperaktivnih (mada se to nije tada tako zvalo, nego bezobrazne) dece, isto kao i onih granichnih sluchajeva za koje su roditelji insistirali da idu u shkolu sa decom normalnih mentalnih mogucnosti, a bili su zreliji za neku specijalnu ustanovu... kakogod, mene onako blentavo nauChenog da
jednako & ravnopravno tretiram sve, taj mali mentol pochne zheshtje da voza... a na vrlo jednostavnu foru - zato shto sam sam sebe izradio... kada ga neko maltretira - skaChem za njegq jer ne trpim "nepravdu" (ne gledajuci kako je mali mentol razmazhen kod kuce ustvari provocirao druge)... kada niko nece da se igra sa njim - ja se igram, ne obracajuci pazhnju shto i mene izopshtavaju iz drushtva... kada tapkamo slichice, on mi za jednu njegovu trazhi 1o mojih - drugima te iste poklanja da bi se ushlihtao... mogu da nastavim da nabrajam, ali u sushtini poenta je vec tu... i on je koristio vaspitanje i shire drushtvene stereotipe i okolnosti, kao i moj praded...
ali, svaka slichnost se tu i zavrshava...