Ako se izbljujemo na izjavu tudje-sladje (a sto i ne bi, em je neprava rima, em ne drzi vodu) zasto nas nemiri u nama teraju da preskacemo plot i krademo jabuke iz tudjeg vrta?
Ja mislim da koreni leze upravo u onoj Adamovoj jabuci (ne jabuchici). Nekako je u muskom genetskom kodu zapisana opomena da ces od ponudjene jabuke svakako kad-li-tad-li nayepszti, pa se sve nadamo da od ukradene netjemo, kao niko nije video, niko ne zna sem tebe i jabuke. Pri tome prenebregavamo cinjenicu da jabuka to mora poveriti bar najblizoj drugarici pa crkla-pukla.
DakleM, ne pitam o tudjesladjem ili kiselijem, vec uopste onako... siroka razmisljanja a daj boze i iskustva... o jabukama... a i shire
E da, pitanje vazi i za jabuke, mislim, sto volete da vas krededu-mo? Aaaaa?