Lete trotoarima papirici jeseni
kao pregrst rumenih makova,
tako bih zeleo da ove noci svi usne
jedan topao san,
svi ovi sto se mrste
i odvlace iz trece smene
umor i duse u trecerazredne sobe
svojih već zardjalih brakova,
pretplaćeni na ukus uhodane sigurnosti,
na isti ukus neznosti i topline,
gde se istim lazima
iz dana u dan ispisuje
istovetna i bespomocna hronika,
gde, kad se probude,
ostavljaju samo oblike svoga tela
u vrelom zadahu posteljine
i kaslju u ogledalo dok se umivaju,
i ricu dok pljuju u vedro
ispod umivaonika.
Zato i hocu da podelimo bez ikog
ovu poslednju krisku cutanja
i sazvacemo je
svako nad svojim krilom
halapljivo
i gladno.
Zar ne nalazis da je dirljivo smesna
ova mala cekaonica
izmedju lutanja
i lutanja?
Presedecemo jos koji nestrpljivi sat,
a onda,
prvim jutarnjim vozom otputovati iznenadno.
Mika Antic
