
beogradjani ili provincijalci
Danima već nešto merkam ovu temu. Obilazim oko nje kao maca oko vruće kaše. Znam šta hoću da kažem, ali ne znam hoću li to umeti da sročim onako kako želim. Pa, da probam.
Prvo, treba pokušati razdvojiti nerazdvojivo. Odvojiti Beograd od beogradjana. Tačnije, posmatrati beogradjane i sve one koji se tako nazivaju, kao izdvojeni fenomen. Kao ljude koji imaju, a počesto i zloupotrebljavaju, privilegiju da žive u prestonici.
Upoznala sam, neke bolje, a neke malo manje, mnoge društvene grupe. Prvo, uz brata, koji je tipični predstavnik mladog beogradjanina, imala sam priliku da posmatram i dobro proučim jednu od najnižih grupa - mlade zavedene "žestoke klince", narkomane u pokušaju, one koji su na odličnom putu da to postanu i one koji to već jesu. I, medju njima, one koji time nisu zadovoljni i pokušavaju da se iščupaju i isplivaju bar malo višlje. Takodje, i samo mlade i zavedene glupave klince, koji smatraju da time što su tu gde jesu, imaju neko bogomdano pravo da sami sebe smatraju jedinkama plave krvi. Nažalost, takvih je sve više. Neverovatno je, ali skoro da je nemoguće u Beogradu sresti klinca od 18-naestak, koji ti neće reći: Š'a je b'e, bilo b'e, aaaaaa? Brateeee, pa ti ne znaš ko sam ja, nemoj b'e da se kačiš sa mnom, imam jaku ekipu, brateeee! Pa bio taj "brat" neki njegov vršnjak, žena u godinama ili muškarac preko 70!
Dalje, imala sam sreću da se 29 godina družim sa ljudima normalnijih i prirodnijih shvatanja i ponašanja. Za ove iz prve grupe, to su šabani, indijanci, dripci, smorovi... i slično. Za starije, to je zdrava generacija mladih ljudi, oni koji su kao gajba luka - neki iz te gajbe su perfektni i savršeno upotrebljivi za bilo koje jelo, drugi su malkice natruli, ako ako se skine prvih nekoliko slojeva, može da se skuva supica. A treći su potpuno istrulili i propali, i oni su za otpis.
Opet, imala sam priliku da se družim sa ljudima koji su poznati i profesionalni sportisti. Potpuno izdvojena grupa, apsolutno priča za sebe. Ambicije, odricanja, stremljenja i podredjenost svega i svakoga samo jednom cilju - pobedi i medalji.
Dalje, zahvaljujući izvesnim životnim prilikama, imala sam čast upoznati neke umetnike. Slikare, i neke avangardne stvaraoce. I još par ljudi, koji svakako jesu umetnici, i to izuzetni, ali nisam sasvim sigurna u koji bi se umetnički stil i pravac mogli smestiti. E, to su tek ludaje svoje vrste! Ne, većina njih ne živi u Beogradu, već u svojoj fikciji. Imaju svoj mali i savršeni svet i savršeni sklad u njemu, imaju svoju umetnost, svoju decu od drveta, gline, boja... i imaju sve!
Doktori nauka sa Astronomske apsorvatorije na Zvezdari, hirurzi iz KC-a, privatni preduzetnici iz neke svoje male ali ozbiljne firme, ljudi koje sede u svojim kancelarijama od 7 do 3, ulični prodavci sa Zelenog Venca.... Sve su to ljudi koje poznajem, u čijem društvu volim ili manje volim da budem, sve su to beogradjani.
Več godinu dana živim u Smederevu. Manje ljudi lično poznajem, ali time moje interesovanje za ljudsku prirodu nije opalo, naprotiv, više ih posmatram i više zapažam.
Sve kategorije ljudi koje nabrojah malopre, videla sam i ovde. Sve! Samo - u manjem broju. Prvo, manji je grad, pa je nekako i prirodno, manje stanovnika ima. Drugo, provincija je ( kako samo mrzim tu reč! ), patrijarhalnija sredina, otpornija na uticaje koji stižu iz srca bluda - iz prestonice. Samo je veći procenat "indijanaca" i normalnih ljudi srednje klase ( pitam se da li je i ovo - normalnih ljudi - trebalo staviti pod navodnike? ), u odnosu na prestonicu, sve je drugo isto. Ima i ovakvih i onakvih. Naravno, ima i onih koji pošteno nažuljaju ruke dok obrade zemlju i poberu plodove - zemljoradnika i seljaka, za koje je Beograd uskraćen.
Princip je isti, varijacije su samo u nijansama.
Dakle - beogradjani ili provincijalci.... ne, pogrešan kriterijum. Ne treba deliti ljude po mestu rodjenja ili boravka, treba ih deliti po nekim drugim kriterijumima. Čovek je uvek čovek, a sredina je varijabla u toj priči.
ceca1978 is no longer member of Romance Cafe