Gde god odes isprovocirani mestani te (nicim izazvani ) mrze samo zato sto si iz Beograda
... a pravi Beogradjani su i prava gospoda. Doduše retko se sreću, kulturni su, doterani, smireni...
Grad kao i svaki drugi, ne čine ga zgrade, ulice, nego ljudi. A Beogradjani, mladi ili stari imaju neki šarm, smisao za humor, vickast duh... to volim kod njih.
I što napisa Kapor jednom prilikom: ko još sem Beogradjana može da istrpi da se leti na moru pola Lazarevca, Mladenovca i sl. predstavlja kao da su iz Beograda
Ne mislim da neko nosi tapiju zato što je rodjen u ovom Gradu. Možda je on tada bio obična turska kasaba. Ali imati duh i širinu da se svako dočeka kao svoj - je posebna vrlina ovih ljudi.
I vi svi drugi van Beograda

ne uterujte nam više kompleks da se stidimo da kažemo da živimo ovde. Da se tu nešto vama pravdamo. Ja volim Beograd. I tačno je ...
da ti ruke pruži, da ti srce da, jedino na svetu Beograd to zna... I još nešto kada se vraćamo s puta i vidimo onaj toranj na Avali (ranije je to bilo) svima nam srce zaigra.