Gandalf:
...ima neki lik,radi sa mnom,zove se Zoran...zivi u obliznjem selu,dobar je kao 'lebac,ali brate...kao da je bre,ceo zivot proveo u prashumi ili u nekoj drugoj vukojebini...prica on tako o svemu i svacemu,ja slusam...i jbg,izgubih zivce,rekoh sebi...ajde malo jebacine...
...prekinem ga i pitam...Zoki brate,da te pitam nesto...jesi li ga ikada zavario nekoj ribi u shupak?...
...Zoki iznenadjen...ne moze da veruje...
...gleda u mene k'o tele u sharena vrata jedno 15 sekundi...ja 'ocu da prsnem od smeha,ali sam ozbiljan...Zoki gleda tako,cuti i spusti glavu...ja opet...alo Zoki,pitao sam te nesto...on i dalje cuti i gleda u patos...na kraju,ja podviknem...alo shabane,odgovori na pitanje...on dize glavu i sav crven u licu kaze...nisam......posle sam nastavio sa varijacijama...pising,fisting,sve dok mu se nisam smucio skroz...od onda...ne slusam njegove price...cim se pojavim,zacuti...kako nekada i tisina zna da prija coveku...
...htedoh reci...i mi majmuni imamo dusu...
……..vec dugo se nosim sa tom podeljenostju..sam u sebi to nosim..u pocetku je bilo lako..nosim tu svoju malu tajnu…cutim I krijem se dobro…skoro da je bilo zabavno..skoro da sam ih sve preshao…sada vremenom postaje sve teze…kao da je u meni to toliko naraslo da prerasta ovo telo koje nosim…dodje mi da puknem…izvrnem se kao dzep od pantalona I istresem sitne mrvice …ocistim se…pljunem na sve I kazem da I to sam ja..pa sta!!!
…kad malo bolje razmislim uvek sam I bio podeljen…cesto me I gledaju onim ocima kako se prerushim I pokazem im se..manipulisem njima da misle jedno…I postao sam previse zbunjen, konfuzan..zacutim odjedanput…ne idu reci…evo I sad se setih,nisam se ni predstavio..
Ja sam Zoran,tu iz jednog sela okolo..ma niste culi za Vlajkovac,sigurno..a ako ste culi pitajte za mene..svi ce vam reci-dobar ko lebac…znam to I sam..al jebes ti to..kako vreme ide I ja sam siguran, da se dobar I glup se drze ruku pod ruku…volim selo I njivu,vidis po ovim rukama,al jebi ga znas kako ..mora covek negde I da dane dusom…zato sam se I zaposlio u fabriku…to..plus I plata je dobra..i to ..eto ti jos jedna podeljenost..njiva fabrika ,a ja izmedju…trcim tamo -trcim vamo..razveden sam…sin je sa nama,a cera kod one njene majke..mamu joj jebem I kad me ostavi..…ma I neka je..snasho sam se ja u medjuvremenu..nije ni Zoki budala,bas tolika…I stalno negde izmedju..znas ono velike oci a mala muda..
..odem tako na posao,malo radim ,malo se zezam uveseljavam ljude okolo…zezanjem jos bolje krijem tu svoju tajnu…sve do pre neki dan…al o tom majmunu cu kasnije ,samo ovo da vam kazzem..
..nekako to je bilo jace od mene..sudbinski…lezao sam kasno nocu..nista se u selu ne desava..sutradan sam isao tek u drugu smenu..lezim, buljim u televizor…podignutu ruku sam stavio iza glave..sam sebi mirisem smrdljivi pazuh..vruce je u sobi…nije mi se islo kod one moje..ali sam pomislio da bi mi trebala neka jebacina…ma sta jebacina- seks…vise od toga…I to vec dugo trazim..vrtim onaj kanal cekam da pocnu oni filmovi…gledam ih cesto,ali me vise to ne uzbudjuje ..kao da mi treba nesto drugo,nesto vishe od toga sto sam video..doziveo…vishe I bolje od toga…sta je to nisam znao…nosim taj osecaj vec dugo u sebi..al znas kako je..kad ne znas sta je onda se naviknes da si invalid…pa guras dalje I bez ruke noge…guras dalje I bez neostvarenih zzelja..guras dalje… I onda ..
…onda su isli oni oglasi…mobilni zoves..sve neki muskarci..traze muskarce…ma sve bi ja to u njivu da kopa,majku im beogradsku…odjednom procitao sam nesto…kao da je samo meni bilo upuceno…gospodarica Maja 063 448…provuklo mi se kroz mozak ,kao munja…063…bubnjalo je…uz`o sam telefon I pozv`o..javila se… e taj glas..to…
Kad sam zbunjen,ili kad mi je suvise lepo..ja zacutim…mozak oce da pukne…imam buljave oci..ali reci ne izlaze iz mene…ali taj glas me je zagrlio…I samo sam se predao…sve me je pitala…ja sam mumlao..klimao glavom…vidieo sam je sutra dan..poneo sam I lovu….la I britvu za svaki slucaj…ko zna ko je jos sa njom…ipak,sve je bilo…kako da ti kazem…kao da se ponovo radjam…od tada smo zajedno…ona kaze da voli ovo moje ogromno telo…a ja se samo prepustim I slusam je…ponovo sam rodjen…juce je na kraju nase igre sela odozgo I rasirila noge…pisala je po meni,sunce ti lebovo,a meni se svidela ta toplina…kao da sam beba koju polivaju mlakom vodom…sirio sam oci od iznenadjenja I slasti…nikada mi nije ni sa jednom bilo lepo kao sa njom…posle mi je objsnjavala sta cemo sve raditi…da je neko drugi,mislio bi da je luda..al uz nju mi je sve tako lepo..nerazumes ti to…
…ne zalim se,ne zalim ni pare koje joj ostavljam..ma jednom se zivi.ali mi je danas na poslu sve preselo…moj svet kao da se rushi….kao das u me pronasli…I sve znaju…ma evo reci cu ti….ima na poslu ona j majmun Aleksandar…cesto se zajebavamo…ja mu reko da gubi vreme I pare n ate tegove,nek dodje kod mene da nasecemo ona dva kubika bagrenjakai ubacimo 4 tone uglja,ne mora da mi placa nista…jebli ga tegovi,ima I pivo da mu dam…od onih tegova samo ce mu se jaja supuste dole…kad on odjedanput zacuta…gledam me u oci…I poce da me propituje…
..te kad si ovo…ted al si ono…u stvari sve ono sto sam ovih dana radio sa mojom…ma znas vec sa kim…nisma mogao da verujem..on nesto zna….oci su mi iskocile od nervoze..pojavila mi se na slepoocnicama ona zzila kucavica…glasa nemam..ne znam sta da mislim…da nije I on sa njom…ili mozzda…
Verovatno je to…majmun je sa njom,I sve mu radi isto ko I meni…zacutao sam..snaga u kolenima mi je nestala..jedva sam nekako otisao dalje…sve je odjedanput tako komplikovano…jedva sam nekako dosao do telefona…a onda sam se setio da moja Maja ne dozvoljava pozive u ovo vreme,da moja Maja ne voli da je neko propituje,da moja Maja….prodjem kroz ovu halu kao duh…kao da ne postojim…pa gde sa ovim majmunom to da radis.. on nema dushu..…mislio sam da je to samo nashe i da sam ja tvoj najdrzzi…eh..
Eh..Maja…