
Razmisljanja jednog majmuna...
...ja vetar volim...
...odjednom vetar, bez ikakve najave, koznakoliko metara u sekundi...vracao sam se sa veselog mesta prepunog dragih lica, osecajuci kako vino deluje, bash onako kako treba, donoseci toplinu i onaj prijatni, blagi osecaj vrtoglavice koji vam misli usporava taman toliko da se uklope jedna u drugu poput najfinije slagalice...vetar je duvao, praveci kovitlace suvog lishca, igrajuci se sa njima, bacajuci ih na shofershajbnu, izvodeci svoj iskonski ples, ovoga puta obasjan farovima auta, kao svetlima pozornice...
...uzivao sam, vozeci sve sporije, zasut i okruzen lishcem, onim koje prva slana nije uspela da obori, a koje je nevidljiva ruka otkidala, sve do jednog i rasipala svuda oko mene...jesen dolazi, trchecim korakom, zureci da nadoknadi sve ono shto je propustila dozvoljavajuci Suncu da otkine ono shto joj pripada, i samo je njeno...
...jesen dolazi, ne shapucuci vishe kroz hladna, maglovita jutra, dolazi noshena urlikom vetra, govoreci: "Tu sam, ponovo..." odjekujuci kroz noc, najavljujuci skori dolazak svoje sestre zime...
...ja vetar volim...
...u jesen.
Nightingale
(male, 36)
...isti, poseban, slobodan, samo svoj...