Romance Cafe forums

All forums

Za nepopravljive romanticareMika Antic  

views: 38494, replies: 171 LOCKED
total: 171, displayed: 10, page: first page previous page ... 9 10 11 12 13 14 15 16 17  18  last page last page of 18
Post #1, page: 1
#1: 2004-11-09 17:32
Za nepopravljive romanticare...Mika Antic
ZMURKE
1.

Postoji nesto brze i od same mogucnosti da se
covek sporazume sa svojom mislju.Nekakva
groznica uobrazilje. Carolija.
Trag koji se vec dogodio unapred.

Secam se svoje prve skolske torbe. Nisam
zurio da je otvorim. Dugo sam je posmatrao,
obilazio oko nje i zamisljao u njoj
obilje neobicnih stvari.

I danas, evo, ako dobijem poklon, ne otvaram
ga danima. Lepse mi je da zamisljam sta
moze biti unutra. Uvek je tako sa zatvorenim
stvarima.

I tek kad oljustis omot, prestaje svaka carolija,
jer vise nema smisla nijedna igra pogadjanja.

2.

Jer sve je u nama kad zmurimo, a strano kad
otvorimo oci. I sve je nase dok zelimo , a
tudje kad se ostvari.

Mi smo nalik na cvetove: rastemo u sebi,
unutra, u skladistima tajni i korenju energije.
Samo smo spolja dopadljivi, puni
boja i mirisa. A unutra, u nama, kipe
orijaska sunca.
Sve se to dogadja zato sto nismo skinuli omot
sa svog jos uvek pitomog i detinjastog
srca.

Dobivsi sebe na poklon od ovog ovde jedinog
i nepovratnog zivota, mi u tom srcu
nosimo sve ono sto postoji i sto ce tek
postojati u nasim drugim zivotima.
I ne kvarimo ga kao igracku, da otkrijemo
cime voli. I ne kvarimo ga da vidimo cime
se boji i cime sanja.

3.

Kad zvezde padaju avgusta, ne trci da ih
potrazis u travi. Ne sakupljaj ih po sumama i
ne vijaj za bregovima.
Samo zatvori oci. Bar ti znas da se igras
zmurke.

Uhvati ih u letu i sve ce u tebe duboko
otkotrljati.

Zazelis li se mora ili severnih snegova, zazelis
li se planina, jezera ili pustinja, samo zazmuri
u svet, ne odmotavaj omot vida,
i sve ce se u tebe zauvek naseliti i tu nastaniti.


--------------------------------------------------------
KMEZAVA PESMA

U ovoj ulici i prolece je osedelo
i sve je nekako i namrsteno i starije.
Sad vidim da je, u stvari, jedino vredelo
detinjstvo bezbrizno i sarene lagarije.

Al' odavno smo pojeli secerleme.
Pobegle senke...jurnjave...kikot pticiji...
Zvonici matori kaslju pozutelo vreme
niz drvorede sto vise nisu niciji.

Mnogo je blesavo sto smo ovako umorni,
sto dane odrasle i krpimo i paramo
i ne umemo ko nekad od srca, bezazleno
budni da sanjamo i sebe najlepse varamo.

Decaci, molim vas, lazhite kol'ko god umete,
jer jednom kad se starost u dusu zarije
bice vam jasno da od svega razumete
samo te davne skupocene lagarije.


------------------------------------------------------------------

PESMA ZA NAS DVOJE

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zhudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako





--------------------------------------


Da li sam jos uvek
medju svim tvojim zivotima
onaj komadic najcistijeg oblaka u grudima.......

-----------------------------------------------

NEPOVRATNA PESMA

1.

Nikad nemoj da se vracas
ako stvarno u svet kreces.

Nemoj da mi nesto petljas
Nemoj da mi hoces-neces.

Opasno je kao munja,
opasno je kao metak
kad u tebi vecno kunja
i shunja se tvoj pocetak.

Svud se staje.
Svud se moze.
Samo ne u iste kozhe.

2.

Ne guzvaj se, ne saplici
o sopstveni rep
i trag.

Sta ti znaci staro sunce?
Stare staze?
Stari prag?

To je ono za cim moze
da se pati.
To je ono cemu mozes
srce dati.

Al' ako se ikad vratis,
moras znati:
tu ces stati

I ostati.

3.

Ocima se u svet trci.
Glavom rije mlako vece.
Od reke se covek uci
ka morima da potece.
Od zvezda se covek uci
da zapara nebo sjajem.
I od druma: da se muchi
i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija
opasno je kao metak,
kad u tebi vecno klija
i carlija tvoj pocetak.

Nek ti chelo zore ore.

Ti za koren nisi stvoren.
Ceo ti je svet otvoren.

4.

Pa daj, budi takvo cudo
sto ne ume nista malo,
vec kad krenes - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna kud ces?
Ko zna zasto?
Ko zna sta te tamo ceka?

Sve su zelje uvek belje
kad namignu iz daleka.

Pa ako se i pozlatis,
il sve tesko,
gorko platis,
uvek idi samo napred.

Nikad nemoj da se vratis.


---------------------------------------------

POD STARIM MOSTOM

U meni veceras jedna reka
razbija ogromna brda daleka,
muci se,
urlice,
razmice klance
i kida svoje zelene lance
i rije kroz moje srce ridje,
jer mora nekuda da izidje.

U tebi veceras ista reka
cudno je meka.
Sva je od mleka.
I cas je zlatna.
I cas je plava.
U njoj se ceo svet odslikava.

Svako u sebi reke druge
pod istim mostovima sretne.

Zato su nase srece i tuge
uvek drukcije istovetne.

----------------------------------------------


ROMANSA

Na svet sam dosao slican ljudima
koji na srcu nemaju ljusku.

I sve sam menjao u grudima
za jednu pesmu dobru i ljudsku.

U nebo sam se sunovratio.
Sa svima sam se vlazno ljubio.

I kome treba, neznost vratio.
I kome treba, bol izgubio.

Sta sam to imao od zivota?
Neciju kosu... Neciju ruku...

I jedno srce ustreptalo.
I dva-tri osmeha tiha i prosta.

Sve je to ponekad tako malo.
Sve je to, videces, sasvim dosta.

Updated 4 time(s), Last update (mimi1012) 2004-12-27 16:32

mimi1012 (female, 42)
page: 18
Please note: VIP members do not see advertising
Mali_Princ
#171: (2007-10-23 00:18)
Za nepopravljive romanticareMika Antic


POSMRTNI MARS KLOVNOVA

Kad umrem
bar sam siguran:
niko se nece dovuci da mi pljune u lice.

Svi cete mi odjednom biti prijatelji
i ko zna kakvo izmisliti priznanje.

Potpuno vas razumem:
mrtvi ljudi nisu zlocinci,
nisu gadovi,
nisu ubice.

Smrt je - pomilovanje.

Smrt je najpristojniji nacin da se ode
bez pozdrava,
bez obecanja,
na miru.

Smrt je invalidnina herojima za amputirane lobanje
i nesanica pepela u kojoj duse trava vetrove ishtu.

Odlaskom se znatno dobija:
plakatiraju covekovo ime i prezime po uglovima
na malo finijem papiru
i svako vas chita,
cita,
kao da ste odjednom postali vrlo vazna izlozba
ili premijera u pozoristu.

Ako to mora da bude u nekakvu jesen,
- neka bude.
Zemlja ne menja boje kao trava i vetar.
Zemlja uvek mirise samo na presne ljude
uporno,
metar po metar,

uporno,
grudvu po grudvu,
zemlja je gluvonemo zgrusano vece
sasuseno i tamno kao pokojne lude.
Zemlja je veliki san o pticama krtica
i zvezdama crva
otecen,
i ako sve to bas mora da bude u nekakvu jesen,
- u redu,
neka bude.

Gledacu kako sunce nagriza drvecu ruke
pa su dlanovi liscca ranjavi i krti,
a mostovi tegle na ledjima topli vetar
sto prve kise najavljuje.

I ako vec svi odlaze
po nekakvom zakonu pomirljivosti i umora,
ucinicu to odjednom,
ne postujuci priglupe i svakodnevne smrti,
nestpljiv da dozivim taj mrak
sto mi se u zenice strmoglavljuje.

I smeskajuci se,
a necu objasniti zasto se smeskam
i sta osecam
dok mi se u raznobojnim klikerima ociju
hiljadu svetlosti menja.

Morate vec jednom shvatiti:
ja samo na sebe podsecam
ovako pijan od snova i proklet od poverenja.

Posle mene slobodno disite
i vi
sa rukama od crepa,
i vi
sa rukama od kolaca.

I prelamajte se u bezbroj nijansi
od crne
od bele,
- nikad me necete stici
jer bio sam drukcija prizma.

Ja sam
ispred nosa svih vrlo postovanih pronalazaca
prvi uspeo da patentiram
pod istim rednim brojem osmeh zanosa
i cinizma.

Ja sam
ispred nosa svoje vrlo cenjene generacije
prvi isao da onjusim oblake
i prvi se namrsten vratio.

I sad znam
da je mudrije uciniti korak van sebe
nego proci milione kilometara
u svojim grudima.

Inace,
bio sam pomalo vanbracno zaljubljen
u vetrenjace
i stanicne restoracije
i posteno sam,
cini mi se,
platio,
kiriju sto sam ziveo medj ljudima.

Nije mi zao
sto sam ispao naivan
kao dimnjak - sanjalica
koji za zivota ceka da ga proglase za vulkan,
iako nisam bljuvao ni pepeo ni zhar
put oblaka i ptica.

Ja sam vecito cvetao plavo
i to bez razloga plavo
kao jorgovan
u blatu ispred kasapnica.

Ja sam mislio:
dobro,
razmrskajmo usijane celenke o zid,
mozda ce se iz toga izleci nekakvi dani.

Ja sam mislio:
dobro,
sve grobare na bastovanski kurs,
mozda cemo nauciti
na kosti da kalemimo cvet.

Sad mi zbilja vise nicega nije zao
i necu urlati
ni sliniti u rukav ako sutra neko
ko bude pozvan da nisani
- na mene prstom ne nanisani.

Pljujem ja pomalo na vs,
nadmeni buduci.

Da se nismo ovako prljavi grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili
i sanjarili,
voleo bih da vidim na sta bi licio
vas okupani,
puderom posuti,
razmazeni svet.

Kad umrem,
samo ce mi biti zao ptica,
jer sve vreme sam sanjao letove,
pa ono drugo za mene nije imalo
narocitog smisla i znacenja.

A vi se nasmejte
kad spuste u raku velikog klovna
i njegove nerazumljive svetove
umorne od zivotnog segacenja.

I neka sve prodje bez molitvi
i rodoljublja.
Ulicarkama
donji ves od kaludjerickih riza!

Nisam bio ni ikona,
ni vojnik,
ni gradonacelnik u provinciji
kome bone decu vaspitavaju.

Cirkusi su bili moja najveca ljubav
i moj najveci patriotizam,
i radjao sam se kad su ginuli,
a umro kad vaskrsavaju.

Vi mozda shvatate:
bio sam tu
da vam prstom na usni napisem osmeh
i na trepavicama suzu u isti mah.

Bio sam razapeta celicna zica
izmedju bivsih koji sve lepo veruju
i buducih koji u svemu traze trik.

Po meni je igrala
balerina sa amputiranom nogom
i kisobranom u ruci,
i svima vam je zastajao dah.

Kazite hvala sto se nisam prekinuo
i zgrusao vreme u crven krik.

Hocu da cujem taj aplauz
kojim ste dlanove raskrvarili
pod ogromnim satorima neba
naduvenim od ridjih vetrova sto oluju obecavaju.

Jer posteno je,
na kraju krajeva,
razumeti komedijase koji su se zbog vas izmotavali.
iako su mogli da sidju u publiku
i da za svoje pare psuju i obozavaju.

Ako sve to mora da bude u nekakvo prolece,
- neka bude.
Belo od kisa
prolece je tek okrecena fabrika etiketa
na granama ispod kojih idemo.

Zalepite mi usput na celo jedan list
i nista vise,
- ako se razumemo.

Ostalo moze da ostane kao i kad sam disao.
Neka se leprsaju suknje i marame.
Nek neko nekom zariva noz u vrat,
i neko nekom i dalje sapuce: draga.

Neka izgleda kao da sam se vrlo uctivo
i diskretno udaljio
i u slivnike prospite svaki svaki drugi smisao.

U destoj sam leteo na mesec.
U dvadesetoj sam leteo na grudobrane.
U tridesetoj sam odleteo dovraga.

Na kraju:
ne umivajte me, molim vas.
Maramicom mi pokrite lice
ako vam smeta moja budalasta maska.

I cegrtaljke u sake,
a onda:

orkestar,
molim jedan sasvim tihi jecaj!

Upalite sve ulicne svetiljke i reklame
neka grad izgleda kao arena
pre mog odlaska.

Zar ne primecujete,
gospodo i dame,
da smo u smrti opet nekako samo deca.

Vama ce od naseg poslednjeg kikota
utrnuti rskavica u zglobovima,
a to je,
ustvari,
nasa poslednja naivna sala,
poslednja salva crnog snega
po vasim licima sivim.

I ko zna,
mozda cemo samo svoju prazninu dati na cuvanje
grobovima,
a mi cemo ostati da se cerimo i naricemo
ovde negde u travi,
ovde negde u liscu,
ovde negde pod kamenom i dalje neverovatno zivi.

MIKA



Mali_Princ is no longer member of Romance Cafe
total: 171, displayed: 10, page: first page previous page ... 9 10 11 12 13 14 15 16 17  18  last page last page of 18
Please select forum you want to view:
Last
New posts in the last

 

Login:
username:
password:


Lost password?

Tips

We take care of your privacy. Your email address or any other personal info that can reveal your identity will never display unless you write it yourself. More info


Specijalna ponuda do 31.03.2009.. VIP članarina za celu godinu za samo 880 dinara.

Glasanje za članove meseca. Učestvujte u glasanju i osvojite nagrade.