uh...
i sama sam se nasla u neobranom grozdju i izvukla deblji kraj, u smislu tri godine tapkanja u mestu... mozda tri najbolje godine, koje sam mogla drugacije da iskoristim...
jos uvek sam jednom nogom u tome, ne fizicki, ali mislima... poprilicno...
sto se tice pitanja zgrabiti ili plakati nad svojom sudbinom, ja sam se odlucila za ovo drugo, jer zgrabiti nekome oca, nije mala stvar...
bar u mom slucaju... jer sam znala da on bez dece nece funkcionisati...
bez zene DA, ali bez dece, cak ni pored mene, NE...
zato, digla ruke, u svakom slucaju mislim da je najbolje nekome biti prva (ne mora i jedina, of course, bilo bi mnogo)...
imam zelju da moje prvo dete, bude i njemu prvo, nasa prva radost...
ovome bi bilo cetvrto... nije to isto...
zato, bye bye...
p.s.
u slucaju da nema dece, ZGRABITI NARAVNO!