Umro ciga Mika, pa se cigani okupili pred njegovim grobom i ciga Mile drzi govor:
. Tuzni zbore, dragi Miko! Eto se mi cigani sastadosmo pred tvoju rupu, da te ispratimo sas ovaj svet. Dok si bio zif, bio si medju nama cigani najlaf, jer si jedini smeo da prdnes pred panduri brez straf. A i svirao si ponajbolje medju nama cigani. I moj brat Gile svira, nije sto mi je brat, da mu j....bem majku cigansku, ali svirao si pobolje od njega. Kad ufatis ono visoko C, pa zasviras Kosku, ili Deveti sifon od Beton, ili Madam jebemtefraj, pa Kad sam mladenovac momak bio ja ili Strizi more ruske kose, celo selo padne u sevdah, a nas ima da nas nema. Ajooj, kada se samo setim kako si svirao Ajdu od Verdi. Bese pravi djumbus kada smo ono na adut opizdili ajd u, ajd u, ajd u pizdu materinu. Ono sviri tvoja violina, k'o da ju gudi Poganina. U usta da te jebem, ali i pevao si k'o Karuza, dobro, u picku materinu, k'o da ti je tatko kurcem grlo procistio. Secas li se Miko bre, kada smo jebavali Melavu uz Nisavu. Jebavo si ju bre propisno. Prvo si ti jeb'o, a ja cuv'o strazu, a onda ja cuv'o strazu a ti ju jebavo. A sada kad te gledam kako lezis mrtav i krut k'o cepanica, mi dodje da odem u tri pizde materine. Dosta bre Miko, bole me dusa, a od zalbe ce srce da mi pukne. Ne mogu vise Miko, da ti sestru jebem u supce, rec mi u grlo zastaje od vel'ku tugu i bol. Pa da mu ga mi cigani uzviknemo: "Da nam zivi Mika, koji je umro. Zivio! Zivio!"
