Romance Cafe forums

Kad ostarim

Ne vjeruj kad kazu da sam lud,
da me znaju od kozna gdje i kozna kud,
reci ce da gone mene, a boje se svoje sjene,
sjene ruzne kao ljudska cud.

Pobjegni kad kazu da me znaju,
kad ti chasnu rijech bez malo chasti daju,
mishevi su to u boci, nisu moji to svjedoci,
njihove ih ochi odaju.

Trebash mi ti, snagu mi daj,
ti budi moj pochetak i kraj,
umoran sam, malo me strah,
zagrli me, trebam tvoj dah.
Trebash mi ti, snagu mi daj,
budi moj put kroz trnje u raj,
kad utihnu svjetla i dim,
kad ostarim.

Ne vjeruj kad kazu da sam tih,
da me ljechi pjesma moja i moj stih,
ne leze im moje rime, vjeruj nemam nishta s time,
kriv sam, jer sam bolji ja od njih.

Ne mari za shapat shto me vrjedja,
hrabrih ratnika shto napadaju s ledja,
ne ljuti se, vec ih zali, jer su sami, jer su mali,
ljubav nisu ni upoznali.

Zagrli me dok nas ima,
zagrli me, ide zima,
vrjeme, ipak, dolazi po svih.

Petar Gracio