Ako vas ne mrzi da čitate... Ideeeeeeeeee....
... Ulazio je skoro stalno tu u poslednje vreme.
Staklena, ogromna kutija, samo njegova, mislio je.
U prolazu između dve zgrade.
Skliznuo bi sa sedamnaestog dole.
Utrčao u valjkasti prostor.
Ubacio žeton.
I sačekao sekund, dva, tri...
Kutija bi promrmljala koju reč.
A onda bi mu izbacila glatko obrijane noge.
Vrlo duge.
Zatim zadnjicu.
Skoro potpuno osvetljenu. Grudi...
I na kraju glavu.
Lice obično s mačkastim očima.
Ili bar tako našminkano.
Posle bi usledila igra...
I sve se prilično brzo završavalo.
Osim ako ne bi bio ubačen još koji žeton.
........................................
... Navikao se dosta brzo na sve to.
Uostalom, većina je to radila, ubeđivao bi sebe.
U glatku metalnu kutiju silazio je pre posla.
I noću, po povratku iz šetnje.
Trudio se da iz automata istisne nekoliko žetona
pre nego što stigne kući.
Često ih je napipavajući proveravao po džepovima.
Tada bi osećao neku dodatnu sigurnost.
Jednog poslepodneva odlučio je da izađe ranije.
Kako bi više vremena proveo u kutiji.
Natrpao je žetone po pantalonama.
I strčao iz solitera unutra.
Žurno se zaklopio. Žeton... Mrmljanje... Klik...
.................................................
.................................................
Kasnije nego obično uvukao se u stan...
Osećao je umor... ili...
Nije bio samo neizdrživo umoran.
Bilo ga je strah. Da je neće više videti.
Tu istu.
Sledeći put kada ubaci žeton sleteće u kutiju neka
Opet potpuno drugačija.
Kao i uvek uostalom.
...................................................
Odustao je od odlaska na posao.
Bar narednih nedelja.
Koračao izbezumljeno.
Sa gomilom žetona.
Zatvarao se unutra i čekao...
Nije ga zanimala igra. Kao ranije.
Samo traženje.
Sedeo je sklupčan u uglu kutije.
Sa urezanim podočnjacima. I čekao...
Ali kroz valjkasti poklopac uletela je uvek različita.
Posle dve nedelja izašao je, popeo se na sedamnaesti.
I zaspao.
...............................................
Posle tri dana podočnjaci su postali blaži.
Preostale žetone bacio je u vodoskok.
Uželeo se čokoladnih loptica.
Ušao u poslastičarnicu i naručio četiri.
Osetio je blago rasterećenje.
Željno je gledao u devojku koja je ređala kuglice
u nešto stakleno.
Zastao je.
Prepoznao duge koščate prste.
I nasmešio se...
(jedna književna radionica i "radnica" u istoj, mislilm, književnoj radionici

)