Jealous Elena: Do you want to be buried or cremated ?
ova druga opcija mi je puno puno bliža. ne mogu sebe da zamislim kako ležim pod zemljom full-size u nekoj smrznutoj pozi sa rukama prekrštenim na grudima i prolazim kroz sve one neprijatne faze telesne dezintegracije, od naduvenosti preko raspadanja trupla pa do suvog kostura. u stvari, ne želim da budem gozba za crve, to je sve. ako je korisniku "nessko" svejedno šta će se dogoditi sa njegovim respiratornim traktom i hipotalamusom kad ih crvi budu nanjušili, meni nije. ili da, nedaj bože, neki gmizavac švrlja kroz moju lobanju; uđe kroz usta, pa izađe kroz levu očnu duplju, pa tu zastane da se ispiša, pa onda produži u desnu i sve tako. ili da me neki umobolni naučnik reanimira u zombija bez moje prethodne saglasnosti i onda me noću šalje u razne idiotske ubilačke misije; čist larpurlartizam; to
stvarno ne bih voleo da mi se dogodi. a možda se, jebeš ga, baš za moj kovčeg zalepi neki napaljeni nekrofil, pa me pošteno istandrče dok ležim nepokretan i nemoćan da stanem u zaštitu svog integriteta... da, takve stvari oduzimaju nam ljudsko dostojanstvo, ma koliko mi bili mrtvi i ništa nam više nije važno. mislim da ipak postoje stvari koje su bitne čak i kad si pokojan, samo što njih tada nisi više toliko svestan.
tako da sam odlučio da se pobrinem na vreme za sebe. nekrofili se neće puno ogrebati o moje dupe. otišo sam zato do društva "Oganj" i regulisao sve troškove oko spaljivanja i pohranjivanja praha u urnicu. drago mi je što neću okupirati previše prostora dok budem ležo u svom večnom konačištu. drago mi je što neću smarati grobljansku zemljicu svojim patogenim razmetljivim prisustvom. eto, to je moj skromni doprinos za dobrobit ekologiji planete... i tako, poslove oko sahrane završio sam na vreme. sada mi još jedino preostaje da umr...