Nekako baš ume da zasmeta taj osećaj razgolićenosti pred osobom koja u mom životu više nije ono što je nekada bila. Posebno ako je odnos bio explozivan, ako je strast bila životinjska. I kada se puste na površinu sve zveri koje ispod kože žive.. nekako baš ume da zasmeta kada me taj neki bivši gleda onim pogledom "znam šta pod kožom kriješ". Da je vredelo onda bi i trajalo, a to što znaš, tako ti malo znači spram onog da to više nemaš.
I da.. možemo ostati dobri poznanici. Možemo povremeno sesti popiti piće, čavrljati kako je njegova "nova" ovakva ili onakva. I kako je moj "novi" baš extra

. Na kraju, ostavljam ga tamo gde mu je i mesto.. u prošlosti.