Retko kada slušam relaksirajuću muziku u kolima, jednostavno mi ne ide jedno s' drugim. Za vožnju mi je potreban rock, malo bučniji nego inače, npr. G-dja Morissette mi jako prija, Smoke City takodje (ženski vokali uglavnom) Mada nije da se ne može iz mog malog autića čuti i RHCP ili Nirvana, na primer
Prozor je uvek zatvoren, ne pušim u kolima iako sam pušač - jednostavno nikada nisam imala potrebu.
Držim razdaljinu, ne volim da se lepim i da mi se lepe uz dupe.
Psujem

Uf... Ponekad i samu sebe iznenadim nekom sočnom psovkom.
Disciplinovana sam, ne marim za brzinu na relaciji na kojoj mi ona ama baš ništa i ne znači, ali volim dinamiku.
Ne mogu da se vučem po putu, pa makar u kolima i ne bila sama.
Nisam bezobrazna, ali nisam ni zeka.
Za devet godina vožnje nisam imala udes, i nadam se da će tako i ostati.