Najkraca kratka prica
Ne znam još tko sam, ni odakle sam stigla, ali osjećam da sam iz plemena koje prihvaća izazov koliko god nadmoćan bio izazivač. Da sam stigla iz prostora gdje ne teku pitome rijeke, gdje je nešto tegobno i bolno, nešto strašno, ali potpuno moje. Znam da sam sa sobom ponijela nešto starije od iskona i veće od svijeta, zbog čega i u porazu ima ponosa, nešto zbog čega i u odlasku ima ostajanja.
Tamo su, na jednoj vrleti, ostala moja crna krila, i jedna priča koje se ne sjećam. I stablo je jedno tamo što gladno korijenje u tvrdi kamen zariva, i u krošnji mu zamršeni, zarobljeni vjetrovi lišće razigravaju. Golema je vrlet gdje pleme moje žilavim korijenjem živac kamen grize pod svodom od treperavih zvijezda. Samo zarobljenom, misao na treperavo i sjajno, na daleko i visoko, može iznjedriti dušu, jedino apsolutno slobodno što čovjek ima. Jedino se dušom može vinuti s vrleti gdje nepromjenjivi zakon vlada. postati slobodan znači odreći se korijenja svoga, hrapavog debla što istim je čemerom pojio svaku svoju granu. Postati slobodan znači postati sam. Gledati iz daljine krošnju svoju razigranu i pod njom smrt što hladni pir proslavlja. Slobodan nema o čemu sanjati. Sloboda je posljednja luka i samo joj zarobljenost sjaj poklanja. I vraćam se, vraćam u sumorna polja, u blatna vremena, i bljesak mi je okova sjajniji od zvijezda, i korijenje me moje čini potpunom, a okrutni zakon moj je izbor. Odjednom znam, nije sloboda najveća. Misao i san pokreću krug od iskona i zatvaraju ga u zauvijek, a moje pleme u tom krugu najveće plete, čežnju plete. Samo zbog čežnje vraćam se priču svoju nastaviti. Malo je plesti pa je rasplitati, a kada se odmaknem od nje nedovršenost me njena mami da joj zaoblim oštrine, da joj posvijetlim sjene, ispišem novi red. Putujem taj put od korijena do zvijezda, a kada zastanem između ta dva cilja, i osvrnem se, prepoznajem u tom putu krug, i odmah ga zaboravljam kada ponovo krenem. I sve je oduvijek isto, i vrlet ta, i krvavo korijenje, i čežnja je uvijek za onim na drugom kraju ista. priču svoju upisujem u isti krug gdje se počeci i svršeci isprepliću, i samo moja čežnja svjedoči razdaljine koje počinju i završavaju u meni. Krug je to u koji sve stane, samo je za veličanstvenu pobjedu nad čežnjom taj krug tijesan....."
iz romana "Kora"
luna
(female, 49)
... El amor es más que un sentimiento, esto es un estado de ánimo ...
