Kasno primetih, drenjinice, no to mi je karakterna osobina ...
Moze biti i gore, u pravu si ...
Ono sto nas boli samo je deo nasih frustracija i kompleksa (sebe, naravno smatram stereotipom istog ...)
Kada savladate sebe, postavite stvari na svoje mesto i prihvatite shine kojima voz ide, mnogo je lakse ...
Iako se kroz prozor kupea vide dragi ljudi koji odlaze na drugu stranu, ostavljajuci vam dragocene uspomene i slicice koje vam podsvesno vracaju osmeh na lice i biser koji je implantiran u samu esenciju vaseg trosnog bica ...
Potiskujete, gurate, zaboravljate ...
Dolaze novi ljudi, novi momenti, nova mesta, nove pesme, nove radosti ...
Sto ni u kom slucaju ne treba znaciti da smo zaboravili ono sto nam je zivot cinilo lepsim ...
Vec samo da, iz pijeteta prema tim lepim uspomenama, dugujemo njima i sebi dovoljnu kolicinu energije da idemo dalje ...