Na vratima moje tinejdzerske sobe je, na belom hameru (mama je branila da lepim direktno na vrata, da ne oshtetim farbu

), mesecima je visio jedan dugi spisak kome se tata uvek smejao, zadirkujuci me. I josh pamtim taj spisak. I s chudjenjem ovog jutra mislim o tome kako se za ovih nekoliko decenija

nije mnogo promenilo u tome shta volim i shta ne volim.
A volim:
- nedeljno jutro uz Beograd 202
- shto me i sestra i brat i svi njihovi drugari zovu "seko", a ljutnju pokazuju tako shto me oslove punim imenom
- zelene pijace
- shto mogu da naglas kazzem "nane ti ga bash", a da to ima nekoliko znachenja
- sarmu i proju i koh sa mlekom i vanilice
- "Politikin zabavnik"
- Poeziju Mike Antica, Vaska Pope, Chezare Pavezea...
- Fotografije, posebno crno-bele
- Lepe olovke i blokove za pisanje
- Parfeme, cvetne, lake
- Ulice posle kishe
- Planine
- Da sheretski, zadirkujuce i poverljivo namignem klincima, da ih zbunim i nasmejem
- Igru, okretnu, veselu
- i svashta josh...
A ne volim, ne volim bash:
- svoju tvrdoglavu upornost
- dodvoravanje
- Kuvani kiseli kupus
- Preprzzeno "karamel" mleko
- Grubost i prostakluk
- Zlurade komentare
- Chaj od kamilice
- Neuredne prostorije
- Odecu od lana uvek poguzzvanu
- Majice s V izrezom
- I.... ne mogu da se stim shta josh