Volim što mi je kosa dugačka. Kao malu, uvek su me šišali na kratko, baš kao dečaka, a to nisam volela. Ne tako davno, bila je i duža, par cm iznad struka.... ( uh, sećam se da nam je bratanac iz vrtića doneo vaške... a moja kosa do struka! Nisam podlegla pritiscima da se ošišam, nego sam se patila sa onim medicinskim šamponom, i na kraju sam uspela da istrebim gamad

)
Umereno volim, a istovremeno, umereno i nevolim što je vrrrrlo gusta... često sama sebe, zbog gustine kose, uporedjujem sa merino-ovcom

Ima to svojih prednosti, ali je baš i mana, pogotovo kad, npr. hoću da napravim pundju, a ona na kraju ispadne ogromna...
A baš, baš, baš ne volim, paaaa, takoreći i mrzim, što se mrsi... Očešljati se ujutru - u mom slučaju to je sinonim za bol...