Mrzim, u pravom smislu reči, bube!!!
Užasavam se, gadim, plašim... mrzim breeee!!!!!
Malopre, izašao Vojče na teraCu, da isprazni pikslu. I zove me, zbunjeno-uplašeno-zgadjen, i kaže - kakva je ,bre, ovo bubetina na zidu?Uh, kolika je, nemoj samo da ovo udje u kuću!
Izadjem ja , pogledam i pretrnem - bubašvaba!Ona braon boje, što je zovu i buba-rus.
Naravno, odmah je završila svoju karijeru!
A meni ostao strah i strepnja - šta da radim ako je neka ušla u kuću? Mislim, nije nemoguće, leto je, kuća je, nije soliter, iako smo na drugom spratu, uvek vrata od terase otvorena...
Uh, mrzim i samu pomisao da mi je neka od tih gamadi, možda, ušla u kuću.
Volim saznanje da će za dan-dva biti plata, i onda ću, istog trena, da nakupujem čitav arsenal kojekakvih sredstava protiv insekata!
Volim i pomisao i nadu da je možda to bio usamljeni primerak, i da nije ni jedna ušetala u moju dnevnu sobu i dalje po stanu i da nikada više ni jednu neću videti...
uh kako samo mrzim bube!!!