...mrzim kerove....lutalice...
chopor od desetak kerova podeljenih u tri grupe kontrolishe teritoriju na mom putu do posla.... jedan od njih me dva puta u poslednja tri meseca ujeo za list... to mu je kao taktika zastrashivanja...ne ujede da probushi kozzu nego samo ogrebe... preko farmerki se ni ne oseti.... zatrchi se, gleda ljuto, rezzi i u trku chapi za nogu.
nisam znala koliko koshtaju prangije dok neron ne reche preksinoch. mogu ja sebi jedan da priushtim.
voleo bih da iskuliram malog..a i sve njih...da se "izdignem" iz situacije....al shto bi mi bio plezir da jednom po jednom prospem mozak, ihaaa!
...i u toj mojoj redovnoj jutarnjoj gimnastici u vidu borbe za opstanak vidim nekog dilbera na keju shto doziva svoje kuche..... baja, mmmm... okrenem se da vidim zver koju je sebi namenio, kad tamo - chiwawa!...kad nisam umrla od smeha....njega je pojeo blam....mislim da je svojoj pushiki tonu ruzznih rechi uputio...
dobro jutro.