....

....skoro negde se tu motam po vukojebinama cg....lepa priroda nema šta....neverovatni kontrasti....nije reklamna forica...hahahaa...
.....provedem par dana po nekim kanjonima...i primetim one već famozne borove koji rastu iz stene.....nigde ni truna zemlje, ali vetar naneo semenku i ona se primila....rastvara i hrani se onim kamenom iz koga je iznikao....
.....otisne se kameni usov pokida par komada....spiči grom u jedan, požar se prenese na još nekoliko....i slični slučejevi propasti......
....gledam jedan..njegova stena dominira okolinom.....ima ohoho godina...kora mu izranjavana na stotine mesta...šiba smola nebi li se odbranio od nevremena....krošnju mu rascepio grom....liči mi da nije samo jedan....ali on stoji....uprvavio se nebu pod oblake....na okolnim stenama čitava šuma mladih borova....njegovi su potomci vidi se to po rešenosti da opstanu...hahhaa...a i po tome što su svi ostali potencijalni roditelji prilično daleko.....
.....prizor izaziva prijatne...da ne kažem sentimentalne osećaje....
....ali.....njegova stena je dotrajala...sam ju je pojeo....
....par dana kasnije vratim se istim putem...njega nema....nema ni stene....
....ispod je hučala komarnica.....
........e sada nek se nađe mozak koji će da me ubedi da ih je privukla....motorirala......komarnica....ma nije nego.....
