
Proterani s pravom ili ne ???
Nisam pushach. Nisam ni bivshi pushach. Nisam nikada povukla nijedan dim. Dakle, skroz, skroz...
Nisam nikada govorila pushachima da mi smeta duvanski dim, chak sam uredno nosila upaljach sa sobom, znajuci da su pushachi strashno nervozni ako nemaju chime da zapale cigaretu. (Neverovatno je to kako se samo unervoze i ne slushaju shta im se pricha.) I tako... Sedela sam u istoj prostoriji sa pushachima, za vreme pauze, jer sam htela da se druzhimo, da razgovaramo...
Ali, onog momenta kada je stupio zakon o zabrani pushenja na radnom mestu, shvatila sam da su pushachi veliki EGOISTI. Njima je bio najveci problem gde ce da pushe. Kakvo druzhenje! Kakav razgovor! Za vreme pauze panichno su trchali da, negde, u nekoj prostorijici, popushe jednu, dve ili tri cigaretice uz kaficu, ne mareci za svoje kolege koji sede na nekom drugom mestu.
Onda sam vratila film i setila se da sam u dva navrata imala trovanje nikotinom.
Pa, onda, nekoliko dana nakon operacije sinusa, posetila me jedna prijateljica i popushila punu kutiju cigareta. Ni tada nisam nishta rekla, ali se potvrdio prethodni iskaz da pushachi jesu samozhivi.