
U ZNAK SEĆANJA NA ZELENILO U NAŠIM ŽIVOTIMA
...Otići ću. Ostaće ptice. Pevaće.
I moj zeleni vrt će ostati,
vrt sa zelenim drvetom i starim bunarom.
Biće još popodneva sa nebom plavim
i blagim i zvona sa zvonika će zvoniti,
kao što zvone ovog popodneva.
Ljudi koje sam voleo otići će,
a grad će se obnavljati svake godine.
Ali moj duh, tužan, lutaće
u nekom tajnovitom uglu
moga vrta cvetnog.
Otići ću, i biti sam, bez ognjišta,
bez stabla zelenog, bez zdenca obeljenog,
bez neba plavog i spokojnog...
A ptice će ostati pevajući....
Srki_Lee
(male, 43)
Svrha života je život sa svrhom