Romance Cafe forums

Ona ide u svetlu lepote
Ko noć blaga u zvezdanom sjaju.
Sve što ima u svetu krasote;
Svetlog, tamnog - njene oči daju,
Sve nežnosti, i divote s njima,
što dan blistav ne može da ima.

Ni zrak manje, niti više sama
Sen u valu crnih joj vitica
Il' u skladu loknica, il; prama
što se spušta preko njenog lica,
Preko čela gde čedne, spokojne
Misli - su svog mesta dostojne.


Na tom licu koje ozarava
Srećni osmeh večite vedrine;
Gde dobrotom svakog očarava
Mirni odsjaj večite vrline,
Na tome se divnom licu čita
Ljubav - mirna, nevina, večita.

Lord Byron

Randi Njuman (Randy Newman)

DANAS ĆE, MISLIM, BITI KIŠE

Napukli prozori i pusta stepeništa
Bledi crknuti Mesec na sivom nebu se njiše
Usrdnost ljudska prosto kipi
Danas će mislim biti kiše

Strašila odevena po najnovijoj modi
Ledenim osmesima teraju ljubav da zbriše
Usrdnost ljudska prosto kipi
Danas će mislim biti kiše

A ja sam sam kao nikad
Nekakva konzerva nađe mi se pred nogom
Ta ritnuću je niz ulicu
Tako se drugu kaže zbogom

Bližnjeg pomaži put mu pokaži
Bleštavim slovima preda mnom piše
Usrdnost ljudska prosto kipi
Danas će mislim biti kiše

nnocc, pesma je odlichna ... al` te molim da bar jednu temu sachuvamo od youtube-a ...

pa , ako ti nije teshko ... bio bih zahvalan

Ne treba mi pas!
Mogu i sama da rezhim
na rechi oko sebe...
Stigma na mom chelu
pokazace ti put
ka uzavrelim morima, crnom pesku
i nebeskom svodu
kojem vazda tezhish.
Mlechni potoci na bedrima
pretvorice se u izvore,
kad ti se vrisak oslobadjanja
iz grla otme.
Ne treba mi pas!
Mogu i sama da lajem
na ochi oko sebe...
Kad te bude potresao orgazam
mojih strahovanja,
necesh me pitati za koliko sam juche
na ulici
prodala zhenstvenost i kupila bol.
I necesh se smejati
kao shto si to radio svakog
nadolazeceg jutra...
ochi cesh pred istokom zatvarati!
Meni zaista ne treba pas.
Umem tiho da cvilim
za svako tvoje vlazno oko.

Savladaj se, nemoci,
sveta moga iskonskoga kova,
savladaj se pred uglom poroka
dok dizhuci glavu pokazujesh znake
zainteresovanosti
i nesvesno odajesh slabost na pet,
shest, sedam ili bezbroj ozhiljaka
moje mladosti,
i bezbroj ozhiljaka na tebi
u proputovanju kroz mladost,
Savladaj se kada ti presechem put
bez prava i dozvole zheleci da ga
podelim sa tobom.
Savladaj se, nemoci,
jer ga ne uzimam za uvek,
vec ga samo zamishljam svojim
nastojeci i dalje da ostane
tvoj u celini.

Savladaj se, nemoci,
pred porokom istine
za koju nemam svedoka.

Savladaj se, nemoci,
pred jadima iskushenja
shto ih prosipam tvojim ulicama
klecheci i sama nemocna pred njima,
slaba kao jauk pred grchevima.

Savladaj se, jer ce te, ipak,
sachekati ona, srecna, tvoja...

Ja sam tek zalutala senka
shto provejava tvojim
postojanjem.

Ako me sretnes negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noci zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne

Onaj hlad pod maslinama
u nasoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio

Zaboravi da si ikada rekla
da me volis
i kako se nikada, nikada
necemo rastati

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
narocito zaboravi

Ulicu divljih kestenova
s pocetka Tuskanca

I onaj nas poljubac na kisi
za koga bi znala reci
nikada necu zaboraviti
molim te zaboravi

I kada ti kazem da zaboravis
kazem ti to zato sto te volim
kazem ti to bez gorcine

Otvori oci ljubavi
nasim gradom prosli su tenkovi
odnijeli su sobom sve sto smo bili
znali, imali, zato, zaboravi

Cemu sjecanja
pogledaj kako tresnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakoga proljeca
nasmijesi se jutru koje dolazi
zagrli bjelinu novih dana i zaboravi

Kasno je vec dragana
hocu da kazem, zreli smo ljudi
to jest, nismo vise djeca

I znam da nije lako
i znam da mozda i boli
ali pokusaj, molim te
pokusaj zaboravi

I ako me sretnes
negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

ZABORAVI

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nashoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nash i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volish,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno chitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narochito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pochetka Tushkanca,
I onaj nash poljubac na kishi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kazhem da zaboravish,
Kazhem ti to zato sto te volim
Kazhem ti to bez gorchine,

Otvori ochi ljubavi,
Nashim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Chemu sjecanja...?
Pogledaj kako treshnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijeshi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kazhem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vishe djeca
I znam da nije lako,

I znam da mozhda i boli, ...ali pokushaj,
Molim te,....pokushaj...zaboravi!

I ako me sretnesh negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me srecesh prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazhi... i zaboravi.

ahhhhhhhhhh
THERE ARE THE WORDS !!!
Tako ti je nakon svirke...ne vidis ni belu macku,a ne slova koja ispustas...