
Kafana je moja sudbina...
Slusam i ne mogu da verujem. Prica mi ovaj, posle pet minuta dolazi ovaj drugi i prica mi svoju pricu. Ja prosto ne mogu da verujem.
Vracali se sa puta. Umorni, u gluvo doba noci. Radili ceo dan. Nije im se isplatilo da spavaju u hotelu. Vise bi platili hotel nego sto su zaradili tog dana. Dolazi prvo ovaj na posao. Ovaj koji je vozio. Sipa sebi kafu i dolazi kod mene u kancelariju. Krece njegova prica.
Prvi sam seo da vozim. Dogovor je bio da on odmori malo. Kad ja ne budem vise mogao, da ga budim i da on nastavi sa voznjom. Njemu ce goditi i sat vremena sna. Ja sam vec mogao toliko da izdrzim.
Peta brzina. Noga na papucici gasa ne mrda. Grabimo kilometre. Meni u glavi samo misao da ne zaspim. Pustam neke filmove u glavi. Vidim u daljini poziciona svetla nekog vozila. Sporiji je od mene. Priblizavam se polako. Na nekoj razdaljini vidim i gabaritna svetla na vrhu zadnjeg dela. Zakljucim da je kamion. Vec 15 minuta ni jedno vozilo nije naislo u susret. Put polako ulazi u klisuru. Postaje krivudav. Priblizavam se kamionu. Prebacio sam u cetvrtu brzinu. Jos se priblizavam kamionu. Idem na nekih desetak metara iza njega. Cekam povoljnu priliku da ga preteknem. Nailazi neko vozilo u susret. Bio sam prilicno izasao na njegovu traku. Trubi. Osecam da mi je svasta rekao. Ovaj se na sedistu do mene samo promeskoljio. Gledam na desno da vidim da se nije probudio. Zovnem ga. Ne cujem mu ni glasa. Nastavio da spava. Ona sirena ga nije mnogo protresla. Vidim ispravlja se put polako. Ulazimo u nekih kilometar i po pravog puta. Nije bas prav, blago ide u desno. Priblizavam se kamionu. Ovaj pocinje da ubrzava. Dodajem gas polako. Ovaj jos brze. Ja opet na gas. "Nabio" sam turazu masini. Hoce da izadju klipovi kroz haubu. Ovaj jos ubrzava. Put ide jos blago u desno. Ja ne vidim vise put ispred kamiona. Naginjem polako glavu na levu stranu. Da vidim put ispred kamiona. Dodajem jos gas. Motor tutnji, ovaj u kamionu kao da hoce da se trka. Kreten. Daje gas jos vise. Ja na pet metara od kamiona. Tresti njegova masina, tresti moja. Odjednom skoci budala s moje desne strane. Neeeeeeeeeee, vice. Skocio mi na volan i vuce na desno. Cekaj bre, vicem ja. Pusti bre taj volan budalo. Budi seeeeeeeeee. On u tom momentu popusti. Pogleda me. Zbunjen sede nazad. Ja skrenem desno, stanem, ukljucim sva cetiri zmigavca i izadjem iz auta. Nisam napravio dva koraka. Pocinje da mi se vrti u glavi. Imam osecaj kao da cu se srusiti. Okrenem se prema autu, stavim ruke na haubu i sekund kasnije pocnem da povracam. Boze, najvise na svetu mrzim da povracam i da idem kod zubara. Pogledam u auto. Mrkli mrak. Ali mogu da naslutim figuru coveka kome je naslonjena glava na staklo i koji sad spava blazenim snom. Nastavim da povracam.
Nista nemam da kazem. Ne, nisam ja njemu skocio za volan. Iz sna me probudilo uzasno tutnjanje kamiona. Trgao sam se iz sna. Ugledam da smo na samo pola metra od kamiona. Brzo bacim pogled prema ovom kretenu koji je vozio. On zaspao. Naslonio glavu na staklo i zaspao. Noga mu ostala na papucici gasa. Odmah sam video da kamion pokusava da izbegne sudar. I on je dodavao gas. Sreca sto sam se probudio od tolike buke. Samo sam pruzio ruku i uhvato volan. Polako sam povukao u desno. Auto je poceo da skrece. Znao sam da auto ima losu parkirnu kocnicu. Da je bila bolja ne bih mogao to da uradim. Povukao sam je polako. Smirio auto i stao. Ni sam ne znam kako mi je to uspelo. Mislim da je sam Bog tog trenutka bio tu. Kad je auto konacno stao posle cetrdesetak metara. Odahnuo sam. Odjednom sam poceo da propadam. U nistavilo. Poceo sam da gubim osecaj. Na trenutak je proletela misao kroz glavu. Auto stoji. Kamion je vec zamakao za neku krivinu. Mislim da ne bih trebao da budem mrtav. Sta je ovo? Mislim da sam tada izgubio svest.
Updated 1 time(s), Last update
(Storyteller) 2008-07-05 21:38