GLAD
*************
Neobicno, stvori mi uzbune:
unutarnja ravnoteza buni.
Nesvakdanje nemira mi dade;
iskusenja, al' i zive nade.
I,...., bi bura, vetrova olujnih.
Bese zudnji, ceznja bujnih,
zelja, htenja,verovanja,
pa, i strepnji, tajnih strahovanja.
Oganj mocni radosti i slama.
Sneveseli, pa,da snove mlade,
razum pruza i slasti i jade.
Slutnja – rane stare ljuti,
kad' glas blagi s' one strane cuti.
Sve to, ipak, dusu moju hrani
I, iz srca, mnogu rec izmami.
Al' posle sveg' , sta mi osta
Prijatelju, moj, neznani?!
Nejasno i novo – bespomocno biva.
Snaga pritajena- sad' mi slabost skriva.
Neobuzdan dan- neveseo, san....
Noc burna i strasna-sad' uteha kasna.
Dok na nasu cekasmo priliku,
Ni ne cusmo utroba poviku.
Iskapismo vodu na maste izvora,
Pregrizosmo hranu tajnovitih zora.
Prijatelju, moj, neznani,
Izjedosmo sebe sami!
Progutasmo reci samo nama znane.
I ne osta nista, osim gladi same.
Barbara
