Vec sam pisao o ovoj temi na nekim forumima...
Bas zato imam ponekad utisak da se stalno ponavljam i da jednom receno ponavljam nebrojeno puta.
Otudjili se jesmo.Do pre samo neku godinu sam igrao yamb ili karte sa drustvom svako vece.Sada...nas nema.Svako se zatvorio u svoj kavez i zivot ima vec ustaljenu rutinu i staze po kojima gazimo.Nije da nisam pokusao da se to ponovo vrati...ali bezuspesno.Ostalo je jedino pikanje fudbala sa nekoim novim drustvom koji jos vole kao i ja da izbace iz sebe negativno sto pokupe u protekloj nedelji.Ponekad se odigra stoni tenis ili ode na pecanje.
Imam nekoliko telefona.Dosta sam ih razbio u besu.Moje bezanje se svelo na uzimanje novog broja, pa opet novog da bih sebi kupio neki mir.Posao je poceo da me nervira.Mislim da sam dosta toga promenio poslednje godine i da se sad ne tresem ko prcano mace kad zazvoni telefon.
Krecemo se u jednom istom krugu, srecemo iste ljude, slusamo iste price, muce nas iste stvari...Net je kao beg iz naseg kaveza.Ovde mozemo sresti ljude koje nikada ne bi sreli, upoznali ili bar prosli pored njih.
O ovoj temi se moze napisati knjiga.
Licno...trudim se da ne zaboravim jedno.
Reci koje napisemo ne odlaze u etar tamo negde ili nigde.Neko to cita.Taj neko misli, zeli, oseca...Lako mozemo povrediti tog nekog.
Ne zelim da povredim bilo koga.Svako ima razloge zbog kojih je ovde.A sigurno....niko od nas nije sasvim srecan u realnom zivotu, inace ne bi bio ovde.
Ufff...al sam se raspisao...oladi se kafa