SLAZEM SE SA TOBOM. TOLIKI TRUD UZALUD..
ceca1978: E, što mrzim ovo... Umesto da idem da spavam, sutra putujem, ja se glupiram ovde....
I šta mi treba da razmišljam u dva i kusur noću???
A tako se uvuče misao, kao crvić u jabuku, i buši po mozgu... ako ga imam , uopšte.
Obrisati nekog. Dobro.
Ali...
Kako obrisati sećanje?
Kako obrisati bol?
Kako obrisati posledice?
Ako obrišem tog .... i tog.... i zaboravim da postoje, da su mi ikada išta značili, hoću li moći da vratim vreme?
Hoću li moći da sprečim dogadjaje?
Uh, hvata me bes...
Opet osećam onaj miris bolnice, onaj strah, onaj razdirući bol... dok je krv svuda po meni i oko mene...
I da uzmem pištolj i ubijem ga, znači da ga izbrišem sa lica zemlje, hoću li išta promeniti?
Jedan život je nestao , tada, juče, a pre sto godina... a tu promene nema.
Pa, briši koliko hoćeš, ja plač nisam čula, u ruke ga nisam uzela... a osećala jesam... pola sata pre...bilo je živo...
Obrisati...
Ko je to ikada uspeo?