ehh... Balashevic...uvek me isto ostavlja bez daha....... bez rechi............odlutam negde daleko, emocije me preplave...nekad mi posle tog putovanja treba poduzi oporavak......da, obozavam ga, ali nekad nije dobro po zdravlje
Zivot je more, puchina crna
po kojoj tonu mnogi shto brode
nije mi srce plashljiva srna
ja se ne boljim velike vode
Lome me vali, nose me struje
oseka srece a tuge plima
shiba me nebo bichem oluje
al' josh se ne dam i josh me ima
U jutra rana plashe me senke minulih dana
secanja mutna kao u lazi, kao u snu
ipak se borim, ipak se nadam
sve manje letim, sve vishe padam
i sve su jache ruke shto me vuku dnu Mozda ce zena svilenog bedra
koja me zove i pruza ruke
uliti vetar u moja jedra
do nove zene, do nove luke
.... zivot je more...