Upravo sam ga odgledao
Twilight Samurai (iz 2002. nominovan za Oskara 2004., osvoji neverovatnih 12 nagrada Japanske Akademije).
Oduvek sam voleo Japansku kinematografiju, nikada mi jezik , koji ume da bude iritirajutj , nije bio problem dok slusham dijaloge u filmu. Vishe me je nervirao (zato sam ih slabo i gledao) western film sa americhkom ``pravdom`` i krajnje stupidnim scenarijom.
Elem,
Sumrak Samuraj (pogreshan je prevod na omotu
Sumrak samuraja ) je film sa snazznom prichom iz 19. veka.
Film je ``pokrio``osnovne elemente zzivota svakodnevnog choveka, pa bio to i sam samuraj; ljubav, samotja, propushtene prilike, neizvesnost, trachak nade i konachna radost (naravno , kratkotrajna).
Ono shto nas chini sretjnim nije sretja sama vetj motj da se ideja o sretji materijalizuje u trenutku u kojem nam je najpotrebnija (jbte, zvuchim kao kritichar - i to losh... bolje da zakljuchim ovaj post sa ``Film je do yaya``, kao i mnogi drugi ovde)
Preporuchujem film (ima ga u Maxi prodavnicama)...
