Sinoć tj. jutros posegoh za ostatkom ručka... neka junetina sa sosom belim sa belim lukom valjda,a meni beli škodi buragu,a crni ne... Jutros ne mogu da se opasuljim jbt... telefon zvoni svakih sat meni sve gore,k'o pijana kokoš... Dođem sebi oko 13,nahvatam neku banku da im ne dajem 20% depozita već 10%,a nemam ni tih deset... Zove neka budala iz Beograda naravno i pita za auto,a nije zvao niko mesec,dva,a taman mi leže za tih 10%,al' ko velim jede govna samo da pita... Igra Partizan,smrc,kad on opet...pita da l' može da dođe sutra oko 10-11 ionako šatro ide u Loznicu... Kako da ne,pomislih odmah 'ebo me on,moram ustajati sutra rano,a kola nisam opr'o mesec dana,srecom silver je... I tako... od najgore muke izazvane sosom ili neispavanošću zadnjih 7-8 dana do ružičastog pogleda na svet pozivom jednog slučajnog kupca...
Da a pre nekoliko sati sam se popeo na zgradu i ukra'o ničiji kablovski produžni,pošto je mama kupila sebi imitaciju lcd-a...
Nisam zadužen za golubove samo,malo više i za sranje...'el 'esam...
